Iako muslimanskog stanovništva danas gotovo i da nema u fojničkom naselju Božići, duh ovog mjesta i dalje snažno živi – u sjećanjima, srcima i djelima onih koji su nekada ovdje odrastali. Dok su se mnogi iz Božića preselili najprije u Lužine, a zatim u Fojnicu i druge gradove širom Bosne i Hercegovine, pa čak i van njenih granica, korijeni ostaju duboko usađeni. Ne zaboravljaju se ni kućni pragovi, ni hlad božićkih šuma, ni mezarja koja čuvaju uspomene na drage pretke.
Upravo su mezarja tihom tišinom ostala vječni svjedoci života koji se nekada ovdje odvijao. I zato je svaki dolazak, svako čišćenje i svaka izgovorena Fatiha više od običnog gesta – to je čin ljubavi, poštovanja i zahvalnosti.
Danas su vrijedne ruke ponovo bile u Božićima. Među njima je bio i naš Alija Bukvić, koji nam je poslao fotografije s današnjeg obilaska i uređenja mezarja. Njegov trud, ali i trud svih prisutnih, pokazuje koliko je jaka veza s rodnim krajem, čak i kada je fizička udaljenost velika.
Uređenje mezarja nije samo briga o prostoru – to je očuvanje identiteta. Mezarja, kao tihi čuvari prošlosti, čuvaju uspomene na one koji su gradili zajednicu, podizali porodice i širili dobrotu. Briga o njima znači da poštujemo svoje korijene, vjeru i one koji su nas oblikovali.
Božići možda više nisu živi po broju stanovnika, ali su zato itekako živi u srcima onih koji pamte djetinjstvo provedeno među njihovim brežuljcima. Povremeni povratak, čak i na jedan dan, da se obriše mahovina s nišana, da se pročita dova i zapali uspomena – znači da se Božići nisu zaboravili.
Ovakvi primjeri podsjećaju da domovina nije samo adresa u ličnoj karti – ona je osjećaj, pripadnost, duhovna veza koja ne blijedi. A upravo ta veza, njegovana kroz tradiciju, sjećanja i djela poput današnjeg, održava Božiće živima.
Zato, neka Božići i dalje ostanu mjesto okupljanja uspomena, tihe molitve i svjetla koje nikad ne gasi ljubav prema svom porijeklu prenosi mahalla
