Presuda izrečena Safetu Isakoviću, poznatom i kao Džidžo, izazvala je burne reakcije u bosanskohercegovačkoj javnosti, naročito među njegovim suborcima i sunarodnicima. Safet Isaković, heroj iz ratnih dana i odlikovani pripadnik Armije Republike Bosne i Hercegovine, proglašen je krivim za komandnu odgovornost i osuđen na četiri godine zatvora. Njegova sudbina, kako mnogi tvrde, pokazuje nepravdu prema braniteljima Bosne, koji su dali sve za svoju zemlju, a sada se suočavaju s kaznama.
Isaković je u ratnim godinama bio uz rame sa slavnim komandantom Izetom Nanićem, vođom 505. viteške brigade iz Bužima. Ova brigada bila je jedna od najvažnijih jedinica 5. korpusa Armije RBiH, a Isaković je kao devet puta ranjeni veteran, u srcima mnogih, simbol hrabrosti i borbe za slobodu Bosne i Hercegovine. Njegova borba nije ostala samo na ratnom polju – on je otac petero djece i brat dvojice šehida, Sulje i Ismeta, koji su zajedno sa svojim daidžom Mehom poginuli 1995. godine, boreći se za slobodu zemlje.
Presuda koja je izrečena Safetu Isakoviću izazvala je bol među mnogima koji su ga poznavali i poštovali. U sudnici, kada je sudsko vijeće izreklo presudu “kriv je”, Isaković nije pokazao znakove slabosti. Naprotiv, nasmijao se i ostao uspravan, dostojanstveno prihvatajući ono što je mnogima izgledalo kao velika nepravda. Njegova poruka „Nemojte mi na državu“ odzvanjala je sudnicom, pokazujući njegovu nepokolebljivu ljubav prema Bosni i Hercegovini, uprkos tome što ga je država, kako tvrdi tekst, izdala.
Ova situacija, prema mišljenju mnogih, ukazuje na širi problem s kojim se suočavaju bosanski branitelji. Naime, dok se branitelji Bosne i Hercegovine suočavaju sa sudskim procesima i osudama, često se čini da se istovremeno zločini počinjeni protiv bosanskog naroda marginalizuju ili ostaju nekažnjeni. U tekstu se navodi kako se neki zločinci veličaju, dobivaju priznanja i povelje, dok se oni koji su branili svoju zemlju osuđuju na zatvorske kazne.
Za mnoge, ova presuda simbolizira nepravdu koja se često čini prema pripadnicima Armije RBiH. Brojni drugi branitelji također čekaju presude, dok su mnogi već osuđeni. U međuvremenu, predmeti o genocidu nad Bošnjacima ostaju u ladicama, bez prave istrage i sudskog epiloga. Ovo je, tvrdi se, dio šire strategije koja ima za cilj izjednačiti branitelje Bosne i Hercegovine s agresorima, što je nešto što većina Bošnjaka odbacuje.
Tokom suđenja i nakon izricanja presude, mnogi su isticali Isakovićeve zasluge. Bio je to čovjek koji je cijeli svoj život posvetio ideji slobodne Bosne i Hercegovine, a kako se navodi, čak ni pred odlazak u zatvor nije izgubio vjeru u svoju domovinu. Njegova rečenica „Sabur, huja je šejtanska“ postala je simbol njegove staloženosti i čvrstine, iako se suočavao s velikom nepravdom. Sabur, ili strpljenje, bio je glavni način na koji se Isaković nosio s ovom situacijom.
U razmatranju Isakovićeve situacije, bitno je naglasiti nekoliko ključnih tačaka:
- Isaković je bio brat dvojice šehida koji su poginuli braneći Bosnu i Hercegovinu, dok je on sam devet puta ranjen u borbi.
- On je bio pripadnik 505. viteške brigade, jedne od najvažnijih jedinica Armije RBiH, koja je dala ključan doprinos u odbrani zemlje.
- Presuda od četiri godine zatvora zbog komandne odgovornosti izazvala je ogorčenje među njegovim suborcima i sunarodnicima, koji vjeruju da je riječ o nepravdi prema čovjeku koji je branio svoju domovinu.
- Slučajevi ratnih zločina protiv Bošnjaka, prema navodima, ostaju neprocesuirani ili zaboravljeni, dok se branitelji suočavaju s kaznama prenosi crna-hronika
