Milan Blagojević: Kritika Suda BiH o Odluci o Miloradu Dodiku
U posljednjim zbivanjima u pravosudnom sistemu Bosne i Hercegovine, odluka Apelacionog vijeća Suda BiH da odbije žalbu Nebojše Vukanovića, predsjednika Liste za pravdu i red, izazvala je oštre reakcije stručnjaka iz oblasti prava. Naime, žalba je podnesena u vezi s prijavom Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) za prijevremene izbore za predsjednika Republike Srpske, čime je praktično potvrđena pozicija Milorada Dodika kao predsjednika stranke. Milan Blagojević, pravni ekspert i dobro poznato ime u pravosudnim krugovima, istakao je u svom javnom nastupu da je sudska odluka još jedna u nizu nezakonitosti koje se dešavaju unutar Suda BiH. Ovo otvara važna pitanja o kredibilitetu i funkciji pravosudnog sistema u zemlji.
Prema riječima Blagojevića, ključna pravna činjenica koja je ignorisana je da je Milorad Dodik pravosnažno osuđen na godinu dana zatvora i šest godina zabrane obavljanja funkcije predsjednika Republike Srpske. Ova pravosnažna presuda nije samo pravni dokument, već predstavlja jasan signal o nepoštovanju zakona i pravila koja se moraju primjenjivati na sve građane, bez obzira na njihov politički status. Blagojević naglašava da ova zabrana ne obuhvata samo funkciju predsjednika Republike, već i sve druge funkcije u institucijama koje se finansiraju iz javnog budžeta, uključujući političke stranke. Njegovo tumačenje je da je Centralna izborna komisija (CIK) trebala provjeriti da li je Dodik, koji je bio osuđen, imao pravo da potpiše prijavu SNSD-a, a očigledno je da to nije urađeno.
U svom obraćanju, Blagojević je izrazio zabrinutost zbog načina na koji je Sud BiH pristupio ovom slučaju. “CIK je morao utvrditi da li je prijavu potpisalo lice koje po zakonu i presudi ima pravo biti predsjednik stranke,” smatra Blagojević. Ovaj naglasak na odgovornosti CIK-a ukazuje na širu sliku problema s kojima se suočava pravosudni sistem u Bosni i Hercegovini. U obrazloženju odluke Suda BiH, navedeno je da „tvrdnja žalbe da se pravne posljedice krivične presude protežu i na pravo obavljanja funkcije predsjednika političke stranke nije relevantna u ovom slučaju“. Blagojević smatra da je ovakvo tumačenje neprihvatljivo i proizvoljno, dodatno potkopavajući povjerenje u pravosudni sistem.
Blagojević ukazuje na ozbiljnost situacije, naglašavajući da se ovakvim stavom Sud BiH ne samo da igra s pravnim normama, već i s pravosnažnom presudom protiv Dodika. “Sud je izbjegao da uradi svoj posao – da tumači pravne posljedice vlastite presude,” kaže Blagojević, čime postavlja ozbiljna pitanja o integritetu i funkciji pravosudnog sistema u Bosni i Hercegovini. Njegove kritike oslikavaju širu zabrinutost građana o pravima i pravdi koja bi trebala biti dostupna svima, a ne privilegovanima. Pravosudni sistem bi trebao biti stub vladavine prava, a ne alat za političku igru.
Osim toga, Blagojević ističe da je Sud BiH prebacivanjem odgovornosti na „pogrešnu adresu“ – registracioni sud u Republici Srpskoj, dodatno zakomplicirao situaciju. Prema zakonu, registracioni sud bi mogao reagovati samo ako SNSD sam zatraži izmjenu upisa u registru. No, Blagojević smatra da se to u praksi neće desiti, čime se cijela stvar zatvara. “Po Zakonu o vanparničnom postupku RS-a, niti Vukanović niti bilo ko drugi ne mogu biti učesnici u tom postupku, što implicira da do njega nikada i neće doći,” zaključuje on. Ova pravna začaranost dodatno ilustrira nedostatak jasnoće i odgovornosti u pravosudnom sistemu.
Ova situacija dodatno naglašava potrebu za reformom pravosudnog sistema u Bosni i Hercegovini, koja se već dugo suočava s različitim kritikama o transparentnosti i zakonitosti svojih odluka. Kritike Milan Blagojevića su samo jedan od brojnih glasova koji pozivaju na hitno preispitivanje pravosudnih praksi i jačanje vladavine prava. Očito je da je neophodno osigurati da pravosudne institucije budu neovisne i da se odluke donose u skladu s pravom, a ne političkim interesima. Mnoge nevladine organizacije i pravni eksperti već dugo upozoravaju na potrebu za reformama kako bi se ojačalo povjerenje građana u pravosudni sistem.
U konačnici, situacija oko Milorada Dodika i odluke Suda BiH postavlja važno pitanje: kako osigurati da pravosudni sistem funkcioniše kao samostalan i nepristrasan akter u društvu? Bez reformi i jasnog definiranja pravnih normi, pravosudni sistem u Bosni i Hercegovini će i dalje biti predmet kritika i sumnji. Potrebna su jasna pravila i odgovornosti kako bi se omogućilo da pravda prevlada, a ne da se zakoni koriste kao instrument političke moći. U ovom trenutku, važno je da se svi akteri, uključujući političke stranke, pravne stručnjake i građane, uključe u dijalog o budućnosti pravosudnog sistema, kako bi se osiguralo da se ovakve situacije ne ponove.
