Samo od ulaznica koje su se prodavale po cijeni od 1 KM zaradio je 103.121,74 KM. Za porez na dohodak izdvojeno je 12.488,13 KM, a za saniranje šteta u dvorani gdje su vršene seanse plaćeno je 4.154 KM. Za porez na dodatnu vrijednost je izdvojeno 70.880 KM. Voda se prodavala po cijeni od 0,75 KM.
Enes Ljevaković, fetva-emin Vijeća za fetve Rijaseta IZ, iznio je tada svoju sumnju u Torabijeve aktivnosti i kazao da se ne može preporučiti odlazak na iscjeliteljske seanse, iskazujući bojazan da se radi o obmani za lakovjerne. Ljevaković je tada istakao ne samo da se ne može preporučiti odlazak, nego je tražio od muslimana da ne idu na seanse Mekija Torabija koje nemaju ništa zajedničko s islamom.
Iz Ministarstva zdravstva zatražili su mu tada diplomu o obrazovanju i potvrdu o iscjeliteljskim moćima.
Unatoč svemu tome, menadžer ovog Marokanca tvrdi da povjerenje ljudi u Torabija nije uzdrmano, te da redovno održava seanse po svijetu. Iako su reakcije Islamske zajednice i resornog ministarstva bile kakve jesu, tadašnji premijer Federacije BiH Mustafa Mujezinović primio je Torabija te mu uručio zahvalnicu što je “velikom broju ljudi vratio osmijeh na lice”, kao i prigodan poklon.
Da je Torabi varalica smatrali su i pripadnici islamske uleme. Među onima koji su reagirali tada je bio i ugledni profesor na Islamskom pedagoškom fakultetu Univerziteta u Zenici i član Vijeća povjerenika Svjetske unije islamskih učenjaka Safvet Halilović. Halilović je govorio o slučaju Torabi i o potrebi našeg naroda da odlazi tzv. iscjeljiteljima u potrazi za lijekom.
“To je vrlo složeno pitanje, jer je to pitanje sihira kojeg je teško racionalno objasniti”, prokomentirao je Halilović navodeći kako sihir postoji, te kako se u Kur’anu spominje na čak 60 mjesta. “To je prikazivanje jedne realnosti drugačijom. Dakle, vi ne vidite olovku u mojoj ruci i ja uradim ćiribu ćiriba i bude zeko. Eh sad, ja nisam pretvorio olovku u zeku već sam opsjenio vaše oči”, naveo je primjer profesor Halilović dodajući kako je to povezano sa svijetom džina koji također postoji.
Onoliko koliko se spominje pojam sihira u Kur’anu, spominje se i pojam fitna što znači smutnja, govorio je profesor Halilović. Halilović smatra da je posjećivanje iscjeljitelja, gatara i slično u našem narodu jako rasprostranjeno jer je vjera slaba i puno je sujevjerja.
“Radi se o tome da ovi tzv. iscjeljitelji su klasični sihirbazi. Oni prvo naprave sihr, a to je jedan od najtežih grijeha prema islamskom učenju. Dakle, nakon širka je odmah na trećem mjestu, da kažem top-liste velikih grijeha”, rekao je Halilović pojašnjavajući da nakon što oni naprave sihir, osobe koje nemaju zaštitu budu lahak plijen. Da bi osoba bila adekvatno zaštićena prema preporukama Poslanika, osoba ne treba hodati džunup, treba hodati sa abdestom i Bismillom, žena se treba okupati poslije menstrualnog ciklusa itd.
Za slučaj Mekkija Torabija kaže da je to klasična obmana i uzimanje novca od ljudi.Halilović je još jednom podsjetio da je Poslanikova preporuka da se takvim osobama ne ide, već ukoliko postoji stvarna potreba da se ide pouzdanim ljudima koji neće zloupotrebljavati ljudsku muku, uzimati novac za hamajlije, te kako se u svrhu zaštite od sihira preporučuje da se klanja namaz, uči Kur’an itd, ali kako se treba kloniti grijeha. Poslanik je također poručio da učenje sure Bekare tjera šejtana od kuće, a profesor Halilović je dodao kako se treba kloniti grijeha.
radiosarajevo.ba