Najava predsjednika Emmanuela Macrona da će Francuska priznati palestinsku državu u rujnu na Generalnoj skupštini Ujedinjenih naroda izazvala je snažne političke reakcije širom svijeta, ali ponajviše iz Izraela, gdje je ta odluka dočekana s velikim bijesom i osudama. Ova politička odluka dolazi u trenutku kada se stanje u Gazi pogoršava iz dana u dan, s brojnim žrtvama i nedostatkom osnovnih životnih resursa, što mnoge zapadne zemlje pokušavaju ublažiti kroz diplomatske i humanitarne inicijative.
Britanski premijer Keir Starmer izjavio je da će se održati hitni sastanak između Pariza, Londona i Berlina s ciljem koordinacije odgovora na eskalirajuću krizu u Gazi. U izjavi za medije naglasio je da je situacija dostigla kritični prag i da se razvija u punu humanitarnu katastrofu. Upravo zbog toga, britanski lider najavio je da će se fokus razgovora odnositi na:
-
trenutni prekid vatre u Gazi,
-
neometan ulazak humanitarne pomoći,
-
i ostvarenje trajnog mira u regiji kroz rješenje s dvije države.
Starmer je posebno istaknuo „neotuđivo pravo palestinskog naroda na vlastitu državu“, dodavši da bi upravo priznanje te državnosti moglo otvoriti vrata dugoročnom rješenju sukoba.
S druge strane, Macronova objava naišla je na žestoke osude u izraelskom političkom vrhu, koji smatra da takva odluka nagrađuje nasilje i podriva izraelsku sigurnost. Bivši premijer Naftali Bennett bio je među prvima koji su reagirali, nazvavši odluku Francuske moralnim kolapsom i nagradom za terorističke napade. Bennett je istakao da priznanje palestinske državnosti neposredno nakon masakra 7. oktobra predstavlja poruku teroristima da se nasilje isplati, te je takvu politiku ocijenio „sramotnom i osuđenom na propast“.
Ni drugi izraelski političari nisu bili blaži u kritikama. Zamjenik premijera i ministar pravde Yariv Levin poručio je da se radi o „izmišljenu državu“ koju priznaje Macron, što smatra direktnom pomoći terorizmu. Levin je u svom obraćanju koristio snažnu retoriku, nazivajući Macronovu odluku crnom mrljom u francuskoj historiji. On je pozvao na konkretnu akciju – primjenu izraelskog suvereniteta nad dolinom Jordana i Zapadnom obalom – kao odgovor na ono što naziva historijskom nepravdom.
U cijeloj situaciji posebno su zabrinjavajući sljedeći aspekti:
-
Stanje na terenu u Gazi – više od 2 miliona ljudi pod stalnom je blokadom, bez pristupa osnovnim potrepštinama.
-
Nedostatak međunarodne koordinacije – dok neke zemlje, poput Francuske i Ujedinjenog Kraljevstva, traže diplomatska rješenja, druge odbijaju bilo kakvo kompromisno priznanje palestinske strane.
-
Radikalizacija političke retorike – izjave poput onih koje dolaze iz izraelskog vrha dodatno podižu tenzije i otežavaju dijalog.
Francuski predsjednik je, uprkos kritikama, ostao čvrst u svojoj odluci. Prema njegovim riječima, priznavanje palestinske državnosti dio je historijske predanosti Francuske miru na Bliskom istoku. Istakao je da će formalnu objavu dati u septembru pred Generalnom skupštinom UN-a, time želeći dati globalni legitimitet odluci koju mnoge arapske i evropske zemlje već duže vrijeme traže.
Ova inicijativa dolazi u ključnom trenutku kada se međunarodni pritisak na Izrael pojačava, posebno nakon optužbi da svojim vojnim operacijama u Gazi sprovodi politiku koja graniči s genocidom. Pariz, London i Berlin, tri ključne evropske sile, ujedinjeni su u stavu da Izrael mora promijeniti svoj pristup, dopustiti pristup pomoći i raditi na dugoročnom političkom rješenju koje uključuje postojanje palestinske države.
S obzirom na oštre tonove koji dolaze iz Tel Aviva, uključujući optužbe na račun Macrona da nagrađuje teroriste, teško je zamisliti brz povratak za pregovarački sto. Ipak, sama činjenica da se priznanje Palestine sve češće spominje kao konkretna opcija govori o promjenama u globalnoj političkoj dinamici. Ako se inicijativa Macrona realizuje u septembru, mogla bi poslužiti kao prekretnica u višedecenijskom sukobu.
U konačnici, reakcije iz Izraela pokazuju koliko je tema palestinske državnosti osjetljiva i koliko brzo može izazvati diplomatske potrese. Dok jedni u tome vide put ka miru, drugi smatraju da se time ugrožava njihov opstanak. U tom kontrastu narativa, rješenje će teško doći brzo, ali međunarodna zajednica jasno pokazuje da status quo više nije održiv.
