Zlatan Begić, zastupnik u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine i član DF-a, reagirao je na optužbe Denisa Zvizdića, predsjedavajućeg Predstavničkog doma, koji je kritizirao političke inicijative DF-a i SDA. Zvizdić je tvrdio da ove stranke, svojim akcijama, zapravo pomažu Miloradu Dodiku i njegovim interesima, što je izazvalo oštru reakciju Begića. Na svom službenom Facebook profilu, Begić je optužio Zvizdića, Sašu Magazinovića i Sabinu Ćudić za to da su “spašavali Dodika”, jer su glasali protiv smjene Staše Košarca, ministra iz SNSD-a. Begić je istaknuo da su upravo ova trojica političara odgovorna za održavanje Dodikovog utjecaja u vlasti, jer nisu podržali inicijativu za smjenu Košarca.
Begić je priložio i sliku s rezultatima glasanja o inicijativi za smjenu Košarca, čime je jasno pokazao koji su zastupnici glasali protiv ove smjene. To je bio jasan odgovor na Zvizdićeve optužbe da SDA i DF “spašavaju Dodika”. Prema Begićevim riječima, Zvizdić bi se trebao zapitati “kako ga Dodik ucjenjuje” i umjesto toga posvetiti se svojim političkim postupcima.
Povod za ovu svađu bila je izjava Denisa Zvizdića, koji je komentirao inicijativu SDA i DF-a za smjenu ministra vanjskih poslova Elmedina Konakovića (NiP). Zvizdić je tu inicijativu nazvao političkim manevrom, rekavši da predstavlja pokušaj “trčanja u zagrljaj SNSD-u” i ispunjavanje “Dodikove osvetničke želje”. Zvizdić je također tvrdio da je to “pojas za spašavanje” za SNSD, koji se suočava s brojnim političkim i teritorijalnim prijetnjama. Dodik, prema Zvizdiću, svojim djelovanjima ugrožava “teritorijalni integritet i suverenitet BiH” i blokira napredak zemlje prema EU integracijama, što je u skladu s interesima Rusije.
Za Zvizdića, smjena Konakovića je signal da političke stranke poput SDA i DF-a podržavaju Dodikove antibosanske i antievropske stavove, što je za njega veliki problem. On smatra da je politika koju ove stranke vode u suprotnosti s državnim interesima Bosne i Hercegovine, jer slabi unutarnju stabilnost i opasno ugrožava mir i sigurnost zemlje. Prema njegovom mišljenju, ova akcija samo doprinosi destabilizaciji Bosne i Hercegovine i jačanju Dodikove moći.
S druge strane, Begić je u svom odgovoru ponovio da su Zvizdić, Magazinović i Ćudić svojim glasovima zapravo pokazali svoju stvarnu političku pripadnost, jer su glasali protiv smjene ministra Košarca, iako bi takav potez mogao biti koristan za smanjenje Dodikovog utjecaja u vlasti. Begić je dodatno ukazao na licemjerje Zvizdića, koji optužuje SDA i DF da podržavaju Dodika, dok su oni sami, kako tvrdi, nastavili suradnju s njim, podržavajući njegove kadrove i odluke.
Ova politička prepucavanja otkrivaju duboke podjele unutar bh. političkog spektra, osobito između stranka koje se protive Dodiku i onih koje su njegovim saveznicima ili su mu na neki način politički bliske. Za Zvizdića i njegove pristaše, smjena Konakovića je dio šireg političkog plana za stabilizaciju zemlje, dok Begić i drugi iz DF-a smatraju da takve akcije samo jačaju Dodika i njegovu političku dominaciju.
Zlatan Begić zaključuje da je krajnje vrijeme da političari iz Federacije prestanu s “političkim manevrima” koji samo jačaju Dodika i SNSD, te da bi trebalo donijeti hrabre političke odluke koje bi zaista smanjile njihov utjecaj na državnom nivou. Begić se protivi bilo kakvom kompromisu sa SNSD-om, smatrajući da bi takve političke igre samo pogoršale stanje u zemlji.
Na kraju, cijela situacija pokazuje koliko su politički odnosi u Bosni i Hercegovini kompleksni i kako je svaki potez političara podložan kritici i različitim tumačenjima. Politika smjena ministara i podrška određenim političkim opcijama ujedno je i odraz šireg političkog okvira koji oblikuje sudbinu zemlje, dok su politički sukobi unutar BiH često rezultat borbe za vlast i dominaciju na ključnim pozicijama.
Ova politička dinamika, koja uključuje optužbe i međusobne napade među ključnim političkim akterima, ukazuje na duboku podijeljenost unutar političkih stranaka i nesuglasice u pogledu budućnosti BiH. Iako se različite stranke bore za prevlast i kontrolu, važno je napomenuti da građani Bosne i Hercegovine, koji su na neki način “taoci” ovih političkih obračuna, od političara očekuju konkretne i odgovorne akcije koje će doprinijeti stabilizaciji zemlje, a ne samo daljnjoj polarizaciji. Kako bi se osigurala stvarna politička promjena, nužno je da politički lideri prevaziđu osobne interese i počnu raditi u interesu naroda, a ne samo u korist svojih političkih saveznika.
