Lider Stranke demokratske akcije (SDA), Bakir Izetbegović, javno se oglasio povodom eskalacije nasilja u Pojasu Gaze, koje je okarakterisao kao genocid nad palestinskim narodom. Njegovo saopštenje, objavljeno putem društvene mreže X (nekadašnjeg Twittera), predstavlja snažan i emotivan odgovor na kontinuirane razorne napade izraelske vojske, s posebno izraženim moralnim i historijskim kontekstom. Izetbegovićev stav je prožet dubokom empatijom, ali i oštrom kritikom ideoloških opravdanja nasilja nad civilnim stanovništvom.
Na početku svog osvrta, Izetbegović ukazuje na historijsku patnju jevrejskog naroda, naglašavajući da su kroz milenijume doživjeli teške oblike progona: prisilna preseljenja, getoizaciju, logore smrti i, konačno, holokaust – najmračniji genocid 20. stoljeća. Upravo zbog tih iskustava, ističe on, očekivalo bi se da će ovaj narod, temeljen na Božijim zapovijedima, ostati imun na logiku tlačenja drugih. Međutim, prema njegovim riječima, današnje vođe Izraela nisu ostale vjerne tim moralnim principima.
U posebno upečatljivom dijelu izjave, lider SDA pravi paralelu između nacizma i cionizma, upozoravajući da se obje ideologije oslanjaju na opasne mitove: nacisti su vjerovali u superiornost “Natčovjeka”, dok savremeni cionisti, prema njegovom tumačenju, opravdavaju nasilje pozivajući se na status “Izabranog naroda”. Ovakav narativ, smatra Izetbegović, ne samo da opravdava zločine već i perpetuira sistemsku nepravdu.
Opis stanja u Gazi daje se u potresnim slikama – grad koji više ne postoji, pretvoren u ruševine, bez funkcionalnih bolnica, škola i vjerskih objekata. Navodi se da je do sada ubijeno preko 60.000 ljudi, među kojima dominiraju žene i djeca, a broj ranjenih prelazi 145.000. Izetbegović posebno ističe:
-
Ubijeno je više od 1.500 ljekara i medicinara
-
Preko 1.000 humanitarnih radnika i novinara izgubilo je živote
-
Sistematsko izgladnjivanje je uzelo maha, pretvarajući djecu u kosture
-
Civili koji pokušavaju doći do hrane često bivaju metama oružja
Ovaj kontekst, kako Izetbegović tvrdi, nije ništa drugo do sistematski zločin koji se odvija pred očima svijeta, uz šokantnu tišinu i pasivnost međunarodne zajednice. “Svi ćemo tu sliku zauvijek nositi u sebi,” zaključuje on, izražavajući uvjerenje da se ta kolektivna memorija neće izbrisati.
Osim što ukazuje na humanitarnu katastrofu, Izetbegović upozorava i na političke posljedice koje će ova kriza imati za Izrael. On smatra da će pad ugleda i globalnog uticaja Izraela biti dugoročan i još vidljiviji od fizičkog razaranja Gaze. Kao ključne krivce vidi izraelske političke i vjerske lidere koji, kako tvrdi, dijele čovječanstvo na “Izabrane” i “Gojim” – što u jevrejskoj tradiciji označava nejevreje.
Izetbegović snažno odbacuje ideju o moralnoj superiornosti bilo kojeg naroda i podsjeća na univerzalnu vrijednost jednakosti svih ljudi pred Bogom. Na tom tragu izjavljuje: “Boga ima i svi ljudi su pred Njim jednaki. Uvjerili su se u to nacisti… uvjerit će se u to i cionisti.” Time jasno implicira da svaka ideologija koja opravdava zločin – ma koliko se činila moćnom – na kraju mora pasti pred univerzalnim moralnim zakonima.
Njegova poruka je višeslojna i odjekuje ne samo kao politički stav već i kao etički apel. Ona poziva:
-
Na prestanak zločina i humanitarnu intervenciju;
-
Na međunarodnu odgovornost prema palestinskom narodu;
-
Na preispitivanje ideoloških narativa koji opravdavaju nasilje;
-
Na edukaciju o jednakosti i ljudskim pravima.
Zaključno, Izetbegovićev osvrt nije puko reagovanje na tekući sukob, već pokušaj da se na globalnom planu otvori pitanje odgovornosti savremenog svijeta prema žrtvama kolektivnih nepravdi. On poziva na budnost savjesti i solidarnost, podcrtavajući da nijedna nacija koja je prošla kroz tragediju ne bi smjela ponoviti istu nad drugima. Time poruka prevazilazi konkretan politički okvir i prerasta u univerzalno upozorenje protiv svake vrste institucionaliziranog nasilja.
U svjetlu svega izrečenog, postaje jasno da se ne radi samo o lokalnom ili regionalnom sukobu, već o testu humanosti cijelog savremenog svijeta. Šutnja i nedjelovanje međunarodnih institucija i moćnih država u ovom trenutku mogu ostaviti duboke moralne ožiljke i otvoriti vrata daljoj normalizaciji nasilja. Bakir Izetbegović svojim stavom ne samo da proziva konkretne aktere, već i poziva globalnu zajednicu da se probudi iz ravnodušnosti i da stane u odbranu prava slabijih i obespravljenih – jer, kako poručuje, “Boga ima i svi ljudi su pred Njim jednaki.” Taj princip jednakosti mora postati temelj svih budućih političkih, društvenih i međunarodnih odluka, ako želimo izbjeći ponavljanje najmračnijih poglavlja ljudske historije.
