“Došla je istina, a nestalo je laži; laž, zaista, nestaje!” (El-Isra, 81)
Moj otac i moj ponos, dr. Hakija Kanurić, čovjek koji osuđuje i uvijek je osuđivao svaki vid nasilja, a kamoli da bi, ne daj Bože, imao ikakve veze s napadom i ubistvom koje se dogodilo. Tvrditi, pisati i optuživati bez ikakvog dokaza ili osnova, kako za njega tako i za ostale optužene, primjer je velike nepravde, kako od strane sistema, tako i od ljudi.
Moj otac, dr. Hakija, poznat je kao blag insan. Njegove javne objave, uvijek otvorene za sve, govore o odgoju, smirenosti, lijepom ophođenju, ljepotama vjere i unutrašnjem miru. Pitajte njegove studente o njegovim predavanjima, pristupu i mislima. Pitajte njegove komšije, prijatelje, rodbinu. Zamolio bih iste da podijele svoja iskustva i uspomene s njim kako bi šira javnost mogla vidjeti tačnu sliku i apsolutnu istinu.
Čak što više, moj otac je, u zadnje vrijeme, najviše obrađivao i istraživao tematiku odgoja djece, što bi spriječilo takve zločine, te objavio knjigu “Toplina roditeljskog zagrljaja”
Povezivanje mog oca s ovim zločinom, s osobom s kojom nije imao ni direktne ni indirektne veze, dovoljno govori o nesposobnosti sistema i načinu na koji se pravda sprovodi nad građanima, a posebno nad Bošnjacima koji žive islam.
Molim Allaha da što prije oslobodi mog oca i ostale optužene, da ih sačuva od svakog zla i potvore, te da iskrenost i čistoća mog oca nadjačaju sve spletke i nepravde.
Babo, bio si, bit ćeš i ostat ćeš uvijek moj ponos, ako Bog da.
Hamza Kanurić
26.10.2024.
