Avdo Hasanović, policajac iz Bosanske Krupe, nedavno je podijelio svoje iskustvo nakon što je preživio napad koji ga je doveo na rub života. Napad se dogodio u policijskoj stanici, gdje ga je 15-godišnji maloljetnik iznenada napao nožem. Hasanović je, u opširnom razgovoru nakon puštanja iz Kantonalne bolnice „Dr. Irfan Ljubijankić“ u Bihaću, ispričao šta se sve dogodilo te večeri i kako su on i njegov kolega reagovali u trenucima izuzetne opasnosti.
Na početku razgovora, Hasanović je istakao važnost pravde i potrebu da napadač bude adekvatno kažnjen, što je posebno naglasio riječima: „Pravda treba da bude zadovoljena i ja sam za to.“ Pričao je o svojoj prvoj rani koju je zadobio čim je otvorio vrata, opisavši je kao „duboku pet centimetara“. Nakon tog trenutka, situacija se brzo zakomplikovala, a količina krvi koju je izgubio svjedoči o ozbiljnosti napada. Tog dana, Hasanović je, zajedno s kolegom Ozrenom Maranom, obavljao redovne zadatke u stanici, nesvjestan da će se suočiti s potencijalno smrtonosnim izazovom.
Dok su obavljali svoje dužnosti, u policijsku stanicu ušao je maloljetnik koji je na glavi nosio duksericu i stajao tako da mu Hasanović nije mogao vidjeti lice. Sjedio je za stolom, odmah iza stakla, kada je primijetio mladića kako se približava, očigledno namjeravajući da prođe dalje. Hasanović je instinktivno reagovao, upozoravajući napadača: „Gospodine, stanite, ne možete dalje, nemate gdje ići, ovdje se morate obratiti.“ Međutim, napadač je odlučno nastavio dalje, ne mareći za upozorenja.
U trenutku kada je Hasanović ustao i otvorio vrata, situacija je eskalirala. Napadač je u tom trenutku izvukao nož koji je već bio spreman za napad, pogodivši Hasanovića čim se ovaj približio. Hasanović je tada, iako teško ranjen, instinktivno reagovao i pokušao kontrolisati napadača. U isto vrijeme, njegov kolega Ozren Maran, koji je sjedio u blizini, odmah je priskočio u pomoć s namjerom da napadaču izbije nož iz ruke. Nažalost, u tom okršaju, maloljetnik je uspio zadati i smrtonosnu ranu Maranu.
Hasanović je opisao dramatične trenutke u kojima se sve odvijalo munjevitom brzinom: „Držao sam ga za glavu, nisam za ruke. To je sve bilo refleksno i u brzini.“ Hasanović je zadobio još nekoliko rana – na licu i leđima – dok je pokušavao savladati napadača. U tim trenucima, svi prisutni bili su pod izuzetnim stresom, a situacija je postala gotovo neizdrživa.
Nakon što su Hasanović i Maran pokušali onesposobiti napadača, Hasanović je, iako iscrpljen od zadobijenih povreda, uspio oboriti mladića na pod i zadržati ga dok nije stiglo pojačanje. Kada su ostali policajci stigli, preuzeli su kontrolu nad situacijom, stavili maloljetnika u lisice i tako osigurali prostor. Hasanović se prisjetio ovog trenutka i naglasio koliko su mu ti dodatni policajci značili, jer je već bio na ivici snage. Sa suzama u očima, pričao je o svom kolegi Maranu, kojeg je izuzetno cijenio i s kojim je često provodio slobodno vrijeme. „Meni je tog čovjeka žao,“ rekao je Hasanović, dok je opisivao trenutak kada je, pri povratku u stanicu nakon boravka u bolnici, vidio Maranovu sliku i zaplakao.
Hasanović je istakao da nije poznavao napadača, niti njegove roditelje, ali poznaje njegove amidže. Prema njegovim riječima, ovaj incident nije bio samo obična povreda radnog zadatka, već duboko emotivno iskustvo koje ga je natjeralo da preispita vlastite poglede na posao, hrabrost i prijateljstvo.
Ova teška situacija nije samo podsjetnik na opasnosti s kojima se policijski službenici suočavaju svakodnevno, već i na njihovu odlučnost i hrabrost da zaštite sebe i svoje kolege. Hasanovićeva priča svjedoči o hrabrom odgovoru na prijetnju i podsjeća nas koliko je važna pravda za sve one koji su pogođeni ovakvim tragičnim događajima prenosi pressmediabih
