Politička scena u Republici Srpskoj doživjela je novu promjenu nakon što je Radovan Višković podnio ostavku na funkciju predsjednika Vlade RS. Ovaj potez izazvao je veliku pažnju javnosti i otvorio brojna pitanja o pravim razlozima njegove odluke, kao i o budućem pravcu kretanja vlasti u ovom entitetu. Iako je Višković u javnosti ostavio dojam da odlazi dobrovoljno, mnogi analitičari i politički posmatrači smatraju da je njegova ostavka rezultat unutrašnjih pritisaka i složenih odnosa u vrhu SNSD-a.
Na press-konferenciji, Višković je nastojao naglasiti kako njegov potez nije posljedica ličnih problema ili zdravstvenih razloga. „Nisam iz bolnice nego s plaže. Niko nije rođen s funkcijom. Ovo je moj doprinos za širi konsenzus u RS“, rekao je. Istakao je i da ostaje lojalan svojoj stranci, naglašavajući: „Ja sam dijete SNSD-a, ostajem tu i nastavit ću s neke druge pozicije. Šta god mislili o meni jedno je neosporno, ja sam 6 godina i 8 mjeseci na čelu ove vlade. Ponosan sam na to jer sam imao podršku!“
Ipak, njegova ostavka se u političkim krugovima tumači kao rezultat pritisaka koji su dolazili iz samog vrha stranke. Spekulacije govore da je Višković bio primoran da odstupi kako bi se otvorio prostor za nove kadrovske kombinacije. U tom kontekstu sve češće se spominje ime Save Minića, trenutnog ministra poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede RS-a, koji bi mogao preuzeti funkciju mandatara za sastav nove vlade.
Dodatnu težinu ovoj priči dao je komentar novinara i urednika portala Istraga.ba, Avde Avdića. On je u svojoj izjavi jasno naglasio da smjena premijera u Republici Srpskoj nema presudnu važnost, jer je, prema njegovim riječima, stvarni vladar RS-a uvijek Milorad Dodik. Avdić smatra da su premijeri, predsjednici skupštine i drugi visoki funkcioneri samo formalni potpisnici odluka koje zapravo donosi Dodik.
Prema Avdiću, Radovan Višković nikada nije imao stvarnu političku snagu da vodi vladu. „To što je Višković formalno bio premijer, ne znači da je on suštinski bio premijer. Ni njegov nasljednik, ukoliko to bude Savo Minić, neće imati realnu moć. Sve odluke dolaze od Dodika, a svi ostali su tu samo da potpisuju papire i izvršavaju direktive“, naglasio je.
Avdić je također podsjetio da je Višković već ranije mogao biti uklonjen, posebno nakon sukoba koji su izbili na Jahorini. Tamo je došlo do neslaganja između njega i Nedeljka Eleka, kao i određenih krugova bliskih Igoru Dodiku. Ti sukobi su, prema Avdiću, značajno oslabila Viškovićevu poziciju i učinili ga ranjivim unutar stranke.
Kada se sagleda šira politička slika, nekoliko je ključnih elemenata koji proizlaze iz ovog slučaja:
-
Milorad Dodik ostaje centralna figura – bez obzira na to ko formalno obavlja funkciju premijera, stvarna moć ostaje u rukama Dodika, koji kontroliše procese kroz svoju poziciju u SNSD-u i široku mrežu saradnika.
-
Premijeri i predsjednici skupština su zamjenjivi – njihova uloga je, prema mišljenju kritičara, svedena na izvršavanje odluka i potpisivanje dokumenata koje im diktira stranački vrh.
-
Viškovićeva ostavka kao poruka lojalnosti – iako je formalno govorio o konsenzusu, u suštini je njegov odlazak pokazao spremnost da se povuče kako bi očuvao stranačko jedinstvo i ostao unutar SNSD-a.
-
Novi mandatar, ali stara praksa – imenovanje Save Minića, ili bilo kojeg drugog kandidata, neće značiti promjenu suštine vladanja u RS-u, jer će ključne odluke i dalje donositi Dodik.
Avdićeve riječi podcrtavaju stav da u Republici Srpskoj već godinama ne postoji stvarna podjela vlasti među različitim funkcijama. Umjesto toga, politički sistem se oblikuje prema ličnom autoritetu Milorada Dodika. Bez obzira na to da li je on formalno predsjednik RS-a, premijer ili samo lider SNSD-a, njegova uloga ostaje presudna.
U zaključku, ostavka Radovana Viškovića predstavlja još jednu potvrdu načina na koji funkcioniše vlast u Republici Srpskoj. Dok javnosti može izgledati da se dešavaju promjene i da dolazi do smjene kadrova, u stvarnosti sve ostaje isto. Dodik ostaje ključna figura, dok su ostali samo privremeni akteri koji dolaze i odlaze prema potrebama stranke. Ovakav model vladanja Avdić opisuje kao sistem u kojem premijeri, predsjednici skupštine i drugi funkcioneri imaju formalne titule, ali ne i stvarnu moć.
Višković je, nakon skoro sedam godina provedenih na čelu vlade, svojom ostavkom simbolično potvrdio upravo to – da funkcije nisu trajne i da politička lojalnost nadilazi lične ambicije. Njegov nasljednik će formalno preuzeti odgovornost, ali će uloga Milorada Dodika i dalje ostati presudna, što ukazuje na kontinuitet političkog modela koji već godinama obilježava Republiku Srpsku.
