Ono što je ostalo iza režima u Siriji svjedoči o neizrecivom užasu: puni zatvori, mučilišta i masovne grobnice koje pričaju priče o stradanjima i torturama kojima su ljudi bili izloženi godinama. Prognani i obespravljeni, Sirijci se sada, sa tugom i boli, vraćaju svojim razorenim domovima, svaki sa svojom neispričanom pričom.
Naša ekipa, koju čine Avdo Avdić i Aleksandro Zubčević, jučer je boravila u gradu Azaz, dok su danas stigli u Damask. Ono što su zabilježili nosi trajni pečat tragedije, ali i nade.
Avdić je opisao Damask, grad sa oko dva miliona stanovnika, kao sablasno mjesto bez ulične rasvjete, gdje siromaštvo i posljedice sukoba između sirijskih opozicijskih snaga i Assadove vojske dominiraju na svakom koraku.
„Sigurnost je sada bolja, čak puno sigurnija nego u pograničnom dijelu između Turske i Sirije,“ rekao je Avdić, naglašavajući kontrast između relativnog mira u glavnom gradu i neizvjesnosti u drugim dijelovima zemlje.
Ove slike i svjedočenja podsjećaju na razmjere ljudske patnje u Siriji, ali i na potrebu da svijet ne zaboravi ovaj narod u njegovoj borbi za dostojanstvo i opstanak prenosi hayat
