Čak i u najranijem djetinjstvu, prije nego što mogu progovoriti, djeca pokazuju različite načine kako bi privukla pažnju svojih skrbnika. Ovi mališani se smiju, guču, te energično mašu rukama i nogama, čime na suptilan način komuniciraju sa svijetom oko sebe. Međutim, dijete koje ne pokazuje interes za povezivanje s drugima, ne pokušava ostvariti kontakt, može biti potencijalno autistično. Roditelji često osjećaju strah od autizma kod svog djeteta, što je razumljivo s obzirom na to da je ovaj poremećaj mozga još uvijek obavijen misterijom. Autizam je stanje koje duboko narušava sposobnost djeteta da komunicira i interaktira s okolinom. Dijagnoza autizma obično se postavlja tek nakon druge godine života, ali neki rani znakovi mogu se primijetiti i prije toga.
Postavlja se pitanje: Kako prepoznati rizik od autizma kod djeteta? Na koje znakove bi roditelji trebali obratiti pažnju? Prema riječima stručnjakinje za autizam, dr. Rebecce Lande, direktorice Centra za autizam i srodne poremećaje na Kennedy Krieger Institutu u Baltimoreu, postoji nekoliko ključnih pokazatelja koji mogu ukazivati na prisutnost autizma.
Prije svega, jedno od osnovnih ponašanja koje se može primijetiti kod djeteta s autizmom je nedostatak interesovanja za uspostavljanje kontakta s okolinom. Tipična djeca, čak i kada su premala da govore, pokazuju razne znakove komunikacije – smiju se, mašu rukama, guču. Suprotno tome, dijete koje ne pokazuje nikakvu inicijativu za povezivanje s drugima može imati autizam.
Kontakt očima je također važan pokazatelj. Bebe već sa dva mjeseca starosti počinju stvarati kontakt očima. Ako dijete u dobi od jedne ili dvije godine više gleda u stvari ili usta nego u oči, to može biti znak autizma. Guuguu-gaagaa, koje roditelji obično smatraju simpatičnim, zapravo je važan indikator razvoja jezičnih vještina. Ako dijete ne tepa do šestog mjeseca života ili nastavlja s besmislenim brbljanjem umjesto s pravim riječima, to može ukazivati na autizam.
Odaziv na ime je još jedan ključni znak. Dijete koje ne reagira na svoje ime sa šest mjeseci starosti ili reagira samo povremeno, može imati autizam. Osmijeh je prirodna reakcija koju bebe razvijaju već u ranoj dobi. Ako dijete ne uzvraća osmijeh kada mu se nasmiješite, to može biti zabrinjavajući znak. Djeca s autizmom također imaju neobične navike s igračkama – mogu ih vrtjeti, tresti ili slagati bez jasnog razloga.
Još jedan pokazatelj autizma je učestalo mahanje rukama ili čudni pokreti tijela. Hodanje na prstima također može biti znak autizma, posebno ako dijete to čini većinu vremena. Ponavljanje riječi, poput jeke, može ukazivati na autizam, posebno ako dijete ponavlja riječi s televizije ili reklama, umjesto da koristi vlastiti govor za komunikaciju.
Djeca s autizmom rijetko oponašaju druge. Imitacija je ključna za razvoj socijalnih vještina, a njeno izostajanje može biti znak autizma. Pored navedenih, postoje i drugi znakovi na koje roditelji trebaju obratiti pažnju: dijete koje je nezainteresirano za interakciju, ne plaši se nepoznatih osoba, ne obraća pažnju kada majka napušta prostoriju, ne igra se igara pretvaranja i ne koristi igračke kao zamjene za stvarne predmete. Ovi znakovi, ako se pojavljuju u kombinaciji, trebali bi alarmirati roditelje da potraže pomoć liječnika. Rana intervencija može značajno poboljšati kvalitetu života osobe s autizmom, stoga je važno reagirati što prije.
