Tokom svečane ceremonije prijema novih oficira u austrijske oružane snage, koja se održala na Terezijanskoj vojnoj akademiji u Bečkom Novom Mjestu, desio se incident koji je privukao pažnju austrijskih medija. Naime, jedan oficir iz Bosne i Hercegovine odbio je da se rukuje s ministricom odbrane Austrije, Klaudijom Tanner, pozivajući se na svoja vjerska uvjerenja. Ova situacija je uzrokovala mnoge reakcije, s obzirom na to da je ceremonija prijema oficira jedan od najvažnijih događaja akademije i predstavlja krunu godišnjih aktivnosti.
Ceremonija je tradicionalno organizirana kako bi se novim oficirima ukazala čast i predao im se akademijski prsten, simbol njihovog uspjeha i pripadnosti austrijskim vojnim snagama. Međutim, zbog odbijanja rukovanja, bosanski oficir nije bio pozvan na binu, a prsten mu nije uručen. Ovo je odmah izazvalo reakciju Ministarstva odbrane Austrije, koje je postupak ocijenilo kao neprimjeren i suprotan ceremonijalnim pravilima akademije.
Izvještaji austrijskog lista Kurier navode da je zamjenik ministra odbrane Bosne i Hercegovine, Slaven Galić, bio unaprijed informiran o namjeri oficira da iz religijskih razloga ne želi stupiti u fizički kontakt sa ženama. Ova informacija je prethodno bila proslijeđena austrijskoj strani, kako bi se izbjegle neugodne situacije tokom ceremonije. Uprkos tome, čin odbijanja rukovanja izazvao je negodovanje kod ministrice Klaudije Tanner, koja je izrazila nezadovoljstvo zbog ovog čina.
Razlozi odbijanja rukovanja
Oficir se pozvao na vjerska uvjerenja, prema kojima, kako je pojasnio, nije dozvoljeno fizičko kontaktiranje sa ženama van porodice. U mnogim muslimanskim tradicijama, rukovanje sa osobama suprotnog spola, osim sa bliskim rođacima, može se smatrati neprimjerenim. Stoga, s aspekta ovog oficira, čin odbijanja rukovanja bio je u skladu s njegovim vjerskim stavovima, a ne izraz nepoštovanja prema ministrici.
Ipak, ovakav postupak je izazvao kontroverze, jer je rukovanje često simbol poštovanja i ravnopravnosti među osobama u zapadnim kulturama. Odbijanje rukovanja može se shvatiti kao znak nepoštovanja ili čak diskriminacije, posebno ako je u pitanju važna ceremonija kao što je prijem u oružane snage. Ministrica Tanner je nakon incidenta istakla da vojna disciplina i protokoli moraju biti jasno poštovani, bez obzira na individualne vjerske stavove.
Posljedice incidenta
Neposredna posljedica odbijanja rukovanja bila je isključenje bosanskog oficira iz ceremonije, čime mu je oduzeta mogućnost da primi tradicionalni akademijski prsten. Ovo je bio simboličan čin, jer prsten nije samo priznanje za uspješno završenu obuku, već i znak pripadnosti zajednici oficira koji su prošli kroz zahtjevne programe Terezijanske akademije. Pored toga, ovaj događaj je pokrenuo pitanje o interkulturnim razlikama i kako ih treba tretirati u kontekstu vojne obuke.
Slaven Galić, zamjenik ministra odbrane BiH, kasnije se izvinio austrijskoj ministrici u ime Bosne i Hercegovine. On je naglasio da BiH cijeni podršku i dugogodišnju saradnju sa Austrijom u obuci svojih vojnih kadrova. Galić je također naveo da ovaj incident ne bi trebao uticati na odnose dvije zemlje, te da se nada kako će se slične situacije izbjeći u budućnosti uz bolju komunikaciju i razumijevanje.
Austrijsko-bosanska vojna saradnja
Austrija već dugi niz godina obučava vojne kadrove iz zemalja Zapadnog Balkana, uključujući Bosnu i Hercegovinu i Crnu Goru. Cilj ove saradnje je jačanje stabilnosti u regionu i profesionalizacija oružanih snaga. S obzirom na to da Bosna i Hercegovina nema vlastite akademije za obuku oficira, njeni vojnici su prethodno slani u Tursku, ali odnedavno se fokus preusmjerava na evropske institucije. Evropska unija je podržala ovakav vid saradnje, smatrajući ga značajnim korakom ka integraciji Balkana u širu evropsku zajednicu.
Na ceremoniji, Slaven Galić je u svom govoru istakao važnost austrijske podrške u izgradnji vojnih kapaciteta Bosne i Hercegovine. Pored toga, pohvalio je visoki nivo obuke i profesionalizma koji se pruža na Terezijanskoj vojnoj akademiji, te izrazio zahvalnost Austriji što omogućava bosanskim kadrovima da usvoje najmodernija vojna znanja i vještine.
Zaključak
Ovaj incident na Terezijanskoj akademiji ukazao je na osjetljivost interkulturnih odnosa i izazove s kojima se suočavaju međunarodne vojne institucije. Iako se odbijanje rukovanja moglo protumačiti kao čin ličnog vjerskog opredjeljenja, reakcija austrijskih vlasti pokazala je važnost poštovanja protokola i običaja zemlje domaćina. S druge strane, izvinjenje koje je stiglo od strane BiH može se smatrati korakom ka smirivanju situacije i nastavku plodonosne saradnje između dvije države.
Ostaje otvoreno pitanje kako će se u budućnosti tretirati slični slučajevi, te da li je potrebno unaprijed definisati jasne smjernice koje bi uvažavale vjerska prava pojedinaca, ali i osigurale poštovanje protokola koji su dio tradicije vojske kojoj se pristupa. Za sada, incident služi kao podsjetnik na važnost razumijevanja i tolerancije u interkulturnim odnosima, posebno u delikatnim kontekstima kao što su međunarodne vojne institucije.
