Arif Ahmetašević, otac Edine Ahmetašević koja je poginula na Tuzlanskoj kapiji, suočio se s velikim gubitkom kada je njegova dvadesetogodišnja kćerka stradala u ovom tragičnom događaju. Nakon što je izgubio kćerku, Arif se našao u situaciji koja bi mnoge ljude natjerala da traže osvetu. Kao komandant diverzantske jedinice blizu Lukavca, on i njegovi ljudi uspjeli su zarobiti pet srpskih vojnika. Unatoč nagovorima da ih pobije, Arif je odlučio da ih razmijeni.
Kada su zarobili tu petoricu vojnika, Arif im je postavio jedno jednostavno pitanje: “Znate li ko je 25. maja ispalio granatu na Kapiju?” Odgovor je bio negativan, jedan vojnik čak je rekao: “Ubijte me, ali ne znam.” Shvativši da oni zaista ne znaju ništa o tom događaju, Arif ih je odlučio poslati na razmjenu. Ova odluka nije bila jednostavna jer su mnogi od njegovih ljudi bili protiv toga. Jedan od njih mu je rekao: “Arife, nemamo ni konopca da ih vežemo, a kamoli nešto drugo. Daj da ih pobijemo.” Arif je, međutim, čvrsto odlučio da ih ne povrijedi jer ga je savjest sprečavala da ubije bespomoćne ljude.
Ovaj čin humanosti nije prošao nezapaženo. Godine 2005., Internacionalna liga humanista dodijelila je Arifu povelju “Linus Pauling” za mir. Arif je 24. maja 2005. godine bio gost u studiju tuzlanske televizije gdje su razgovarali o desetogodišnjici tragedije na Kapiji. Vojnici koje je zarobio i kasnije razmijenio, prepoznali su ga tokom tog intervjua. Kontaktirali su Srpsko građansko vijeće u Tuzli i predložili ga za nagradu. Arif je priznao da do tada nije znao za to priznanje niti je bio svjestan da je nominiran.
Bez obzira na priliku za osvetu, Arifova humanost je prevladala. Iako su mu neki ljudi govorili da nije trebao ostaviti zarobljene vojnike žive, jer su “oni njemu ubili dijete”, Arif je imao drugačiji pogled. Mnogi od tih ljudi, koji su također izgubili djecu na Kapiji, nisu bili pripadnici Armije RBiH i nisu razumjeli što znači biti u borbi. Arif im je jednom prilikom rekao: “Ako želite da se svetite Srbima, imate crkvu u Tuzli, ja ću vam dati bombe, idite nedjeljom kad se skupe u podne i bacite bombe unutra.” Kada su mu odgovorili: “Zašto bismo mi te ljude ubijali?” Arif im je odgovorio: “Tako sam i ja razmišljao, zašto ću ubiti te ljude kada oni nisu ubili moje dijete.”
Portal Frontal je započeo projekt “Humani primjeri nehumanog rata” s ciljem da prikaže pozitivne primjere humanog ponašanja tokom ratnih dešavanja u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995. godine. Ako znate za slične humane priče ili ste sami sudionik takvih događaja, možete se javiti redakciji portala na redakcija@frontal.ba.
