Na nastavku Prve sjednice Drugog redovnog zasjedanja Narodne skupštine Republike Srbije, predsjednica Skupštine, Ana Brnabić, izazvala je burne reakcije svojim izjavama negirajući genocid u Srebrenici. Incident se dogodio tokom njenog odgovora na repliku poslanika opozicije, Pavla Grbovića, koji ju je kritikovao zbog napada na pripadnike bošnjačke i albanske zajednice u Srbiji.
Pavle Grbović, član opozicione poslaničke grupe, izrazio je svoje nezadovoljstvo zbog Brnabićinih prethodnih izjava, navodeći da bi ona trebala osjećati sram zbog onoga što je rekla. U svojoj repliki, Grbović je dalje ukazao na to da ona sjedi među političarima čije su odluke i politika dovele do genocida, etničkog čišćenja i brojnih nesreća u regionu. On je podsjetio na ozbiljne posljedice tih politika, aludirajući na događaje iz ratova na Balkanu, posebno tokom 1990-ih.
Ana Brnabić, u odgovoru na ove kritike, izjavila je da genocid u Srebrenici nije počinjen, rekavši: “Ne, nije bio genocid. U Srebrenici nije bio genocid.” Ova tvrdnja izazvala je oštro negodovanje opozicionih poslanika, ali i šire javnosti, posebno u Bosni i Hercegovini, gdje su se ove riječi doživjele kao uvreda žrtvama i njihovim porodicama.
Ovakve izjave dio su dugotrajne politike određenih srpskih zvaničnika koji odbijaju priznati masakr u Srebrenici iz 1995. godine kao genocid, iako su Međunarodni sud pravde (MSP) i Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) presudili da se radilo o genocidu. Ove međunarodne institucije su jasno klasificirale ubistvo više od 8.000 bošnjačkih muškaraca i dječaka u Srebrenici kao genocid, što čini negiranje ovog zločina ozbiljnim problemom u regionalnim i međunarodnim odnosima.
Brnabić je već poznata po svojim tvrdim stavovima i kontroverznim izjavama, posebno kada su u pitanju ratni zločini iz perioda raspada bivše Jugoslavije. Njeno kontinuirano negiranje genocida u Srebrenici doprinosi nastavku političke polarizacije u regionu, ali i među narodima unutar Srbije. Mnogi kritičari ovakvih izjava smatraju da one otežavaju proces pomirenja i povratak povjerenja među narodima bivše Jugoslavije.
Izjave poput ove dodatno komplikuju odnose Srbije s Bosnom i Hercegovinom, ali i s međunarodnim zajednicama koje su prepoznale genocid u Srebrenici kao jedan od najstrašnijih zločina u Evropi nakon Drugog svjetskog rata. Ovaj incident u Skupštini Srbije predstavlja još jednu prepreku u procesu priznavanja odgovornosti i pomirenja u regiji, gdje svaka izjava koja osporava pravosnažne presude međunarodnih sudova izaziva duboko nezadovoljstvo i tugu kod preživjelih i porodica žrtava.
Na kraju, ovaj incident još jednom pokazuje koliko je važno suočiti se s prošlošću na istinit i pravosudno utemeljen način, kako bi se omogućilo stvaranje stabilnijih i pomirenih društava na Balkanu.
