U političkom životu Bosne i Hercegovine ne prestaju burne rasprave, a posljednji povod za to dao je Srđan Amidžić, ministar finansija i trezora BiH. Njegove izjave izazvale su veliko interesovanje javnosti jer se direktno odnose na prijedlog državnog budžeta za predstojeći period. Amidžić je, u razgovoru za RTRS, otvoreno ustvrdio da je dokument koji je predložen i nezakonit i neustavan. Osim toga, istakao je da neće prisustvovati sjednici Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH, jer bi to značilo davanje legitimiteta budžetu koji, po njegovom mišljenju, sadrži brojne manjkavosti.
Amidžić je obrazložio svoj stav kroz nekoliko ključnih tačaka. Najprije je naglasio da postoje dva osnovna razloga zbog kojih će bojkotovati sjednicu:
-
Nezakonitost dokumenta – kako kaže, prijedlog budžeta nije usklađen sa zakonom i Ustavom BiH.
-
Ekonomske nelogičnosti – u budžetu su, prema njegovim riječima, sadržane brojne “gluposti” koje ne bi smjele biti dio jednog tako važnog dokumenta.
On smatra da bi podrška ovakvom prijedlogu značila odobravanje nelogičnih i neostvarivih finansijskih planova, što bi direktno pogodilo budžetske korisnike i radnike.
Dalje je detaljno govorio o prijedlogu budžeta i njegovim manjkavostima. Naveo je da je Ministarstvo finansija ranije predlagalo uvođenje dva povećanja:
-
povećanje na osnovu zakonom definisanog rasta najniže plate,
-
povećanje u skladu sa izmjenama zakona za radnike sa srednjom stručnom spremom, kojih ima oko 14.000.
Prema onome što je navedeno u prijedlogu budžeta, to povećanje je procijenjeno na 15 miliona KM. Međutim, Amidžić tvrdi da u dokumentu nije precizirano za koliko tačno budžetskih korisnika se povećava izdvajanje. Štaviše, kako naglašava, izostavljeno je i povećanje izdataka za bruto naknade. Zbog toga, čak i kada bi budžet bio usvojen u ovakvoj formi, 14.000 radnika ostalo bi bez mogućnosti da primi povećanu platu.
On je podsjetio da se budžet donosi u formi zakona, što znači da se naknadno prepravljanje ne može vršiti. Još jedan propust, prema njegovim riječima, odnosi se na kolektivni ugovor, kojim su već povećani troškovi toplog obroka. Uprkos toj obavezi, u budžetu nije predviđeno dodatnih tri miliona KM potrebnih za isplatu uvećanih naknada. To, kako kaže, dovodi u pitanje ozbiljnost i održivost čitavog dokumenta.
Poseban dio njegovog obraćanja odnosio se na kapitalne izdatke. Amidžić je naglasio da su ranije oni bili jasno definisani u budžetu i da je postojalo obrazloženje kako će se potrošiti iznos od gotovo 200 miliona KM. Sada, kako tvrdi, taj dio je potpuno izbrisan. To znači da je taj novac usvojen u budžetu, ali da nije precizirano na šta će se trošiti.
On upozorava da se tako može doći u situaciju da postoje ogromna sredstva, ali da nijedan organ vlasti neće znati ili moći objasniti kako će se ona rasporediti.
Amidžić je istakao da prigovori koje iznosi nisu samo njegovi lični stavovi, već i stavovi Sektora za budžet unutar Ministarstva finansija BiH. Taj sektor, kako je naglasio, već šest godina vodi isti pomoćnik ministra, i to čovjek koji nije Srbin. I upravo taj sektor je upozorio da se ovakav budžet može formalno usvojiti, ali da se iz njega neće moći isplaćivati uvećane plate niti troškovi toplog obroka.
U svom izlaganju Amidžić je otišao i korak dalje, iznoseći mišljenje o političkim odnosima u zemlji. Prema njegovim riječima, većina Srba ne voli Bosnu i Hercegovinu, ali prihvataju činjenicu da žive u okviru dejtonske BiH. S druge strane, kako tvrdi, Bošnjaci ne žele dejtonsku Bosnu i stalno šalju dokaze da im takva država ne odgovara.
Njegova poruka je jasna: na Balkanu niko ne mrzi BiH toliko koliko je, prema njegovim riječima, mrze bošnjački politički lideri. On ih optužuje da su zanemarili prava radnika i usvojili prijedlog budžeta vođeni isključivo političkim interesima.
Amidžić dodatno naglašava da bošnjačke lidere ne zanima ni zakon ni Ustav, već samo njihovi ciljevi. Zato je pozvao srpske poslanike na jedinstvo i zajednički otpor usvajanju budžeta koji smatra neustavnim i neodrživim.
U zaključku se može reći da je Amidžić svojim istupom otvorio novo poglavlje u političkim sukobima unutar BiH. Njegove poruke nisu bile usmjerene samo na tehničke i finansijske nedostatke prijedloga budžeta, već su sadržavale i ozbiljne političke poruke o odnosima između naroda u zemlji.
S jedne strane, istakao je ekonomske manjkavosti budžeta – nepredviđena sredstva za plate, topli obrok i nedefinisane kapitalne izdatke. S druge strane, uputio je političku kritiku bošnjačkim liderima, optužujući ih za ignorisanje Dejtonskog sporazuma i zakonitosti.
Njegov apel na jedinstvo srpskih poslanika pokazuje da Amidžić želi mobilizirati političku snagu u RS-u kako bi zaustavio budžet za koji vjeruje da bi, ako bude usvojen, imao katastrofalne posljedice po radnike i stabilnost države.
