U posljednjih nekoliko godina, politička scena u Bosni i Hercegovini postala je pozornica na kojoj se isprepliću lokalni interesi i međunarodne igre moći. U središtu ove priče nalazi se Milorad Dodik, predsjednik entiteta Republika Srpska, koji već godinama nastoji skinuti ime sa američke „crne liste“ i osloboditi se sankcija koje mu je uveo Washington. Ovaj slučaj, međutim, daleko prevazilazi granice BiH — on otkriva složenu mrežu lobiranja, političkih veza i ličnih interesa između Balkana i američke desnice okupljene oko Donalda Trumpa.
Dodikovi pokušaji da povrati međunarodni kredibilitet počeli su još tokom Trumpovog prvog mandata, kada je uložio milionske iznose iz budžeta Republike Srpske kako bi angažovao lobiste i advokate u Sjedinjenim Državama. Prema dokumentima koje su objavili američki mediji, riječ je o kampanji vrijednoj više od 300.000 dolara mjesečno, a cilj je bio jednostavan – prikazati Dodika kao žrtvu političkog progona, a ne kao lidera koji podriva Dejtonski mirovni sporazum.
U tom kontekstu, Dodik je posegnuo i za neobičnim savezima. Jedan od njegovih glavnih saradnika u ovom poduhvatu postao je Rod Blagojevich, bivši guverner američke savezne države Illinois. Blagojevich je poznat po svojoj korupcionaškoj aferi iz 2008. godine, kada je pokušao „prodati“ upražnjeno senatorsko mjesto nakon izbora Baracka Obame. Osuđen je na 14 godina zatvora, ali ga je kasnije pomilovao upravo Donald Trump. Upravo ta povezanost s Trumpom učinila ga je idealnim partnerom za Dodika, koji je u njegovoj priči vidio mogućnost da preko američke političke mreže utiče na svoj status u Washingtonu.
Blagojevich je, u okviru ugovora s vlastima Republike Srpske, počeo objavljivati tekstove i poruke na društvenim mrežama u kojima je branio Dodika, nazivajući ga „žrtvom političkog progona“ i poredeći njegov slučaj sa sopstvenim. On tvrdi da je Dodik, baš kao i Trump, meta „duboke države“ koja pokušava uništiti lidere koji se suprotstavljaju globalnim elitama.
Još jedan poznati lik u ovoj priči je Rudy Giuliani, bivši gradonačelnik New Yorka i Trumpov dugogodišnji pravni savjetnik. Giuliani se pojavio na političkom skupu u Republici Srpskoj noseći kapu s natpisom „Make Srpska Great Again“, aludirajući na poznati Trumpov slogan. Njegovo prisustvo označilo je početak široke kampanje utjecaja koja ima za cilj prikazati Dodika kao „Trumpa s Balkana“ – lidera koji se bori protiv „korumpiranog Zapada“ i koji dijeli vrijednosti nacionalnog ponosa, tradicionalne porodice i otpora globalizmu.
Prema navodima iz The New York Timesa, u kampanju su uključeni brojni lobisti i advokati bliski Trumpovom krugu. Oni koriste lične veze i politički utjecaj kako bi „ublažili“ sankcije protiv Dodika ili barem osigurali da američka administracija pokaže razumijevanje za njegovu poziciju.
Kampanja se temelji na tri ključne strategije:
-
Personalizacija politike – prikazivanje Dodika kao ličnosti koja dijeli sudbinu s Trumpom i Giulianijem.
-
Medijska manipulacija – korištenje društvenih mreža i provladinih medija za oblikovanje narativa o „progonu“.
-
Finansijsko lobiranje – ulaganje značajnih budžetskih sredstava u lobističke firme i pojedince koji imaju direktan pristup američkim institucijama.
Dodikovi saveznici u Washingtonu naglašavaju da on, poput Trumpa, želi „vratiti suverenitet svojoj zemlji“ i „osloboditi BiH od stranog tutorstva“. Jedan od njih izjavio je da cilj nije samo skidanje sankcija, već pokazivanje da Dodik predstavlja istinske konzervativne vrijednosti – nacionalni ponos, porodične tradicije i otpor globalnim silama.
No, ovakvi pokušaji nailaze na oštru kritiku međunarodne zajednice. Evropska unija, Ujedinjene nacije i brojni zapadni diplomati upozoravaju da Dodikove akcije predstavljaju ozbiljnu prijetnju stabilnosti BiH. Njegova dugogodišnja retorika o otcjepljenju Republike Srpske i stvaranju paralelnih institucija direktno podriva Dejtonski mirovni sporazum iz 1995. godine, kojim je okončan rat u BiH.
Jedan zapadni diplomata je upozorio: „Ovo nije samo balkanska epizoda — ovo je test koliko daleko će ići Trumpova administracija kada interesi autoritarnih vođa koincidiraju s njenim političkim ciljevima.“
Dok međunarodni pritisci rastu, Dodik u domaćoj javnosti gradi imidž žrtve progona. Njegovi mediji portretišu Giulianija i Blagojevicha kao „prijatelje Republike Srpske“, dok kritičare označavaju kao „strane agente“. Analitičari tvrde da je riječ o novom obliku lobiranja u kojem se politički utjecaj gradi kroz emocionalne poruke i lične veze, a ne kroz formalne diplomatske kanale.
U svijetu u kojem američka vanjska politika sve više naglašava „nacionalni interes prije svega“, Dodik pokušava iskoristiti promijenjenu dinamiku u Washingtonu kako bi osigurao politički opstanak. Za njega, čak i simbolična podrška iz Trumpovog kruga znači mnogo – potvrdu da njegova strategija „otpora“ donosi rezultate.
U konačnici, čitava priča o lobiranju Milorada Dodika otkriva dublji obrazac – spoj populizma, ličnih interesa i međunarodnog utjecaja, koji se prostire od Banje Luke do Bijele kuće. Dok se Dodik pokušava prikazati kao „srpski Trump“, a Giuliani i Blagojevich kao „heroji slobodnog svijeta“, međunarodni analitičari upozoravaju da takvi eksperimenti mogu imati opasne posljedice po stabilnost Balkana.
Za sada, jedino je sigurno da će Republika Srpska i njeni građani nastaviti plaćati skupu cijenu Dodikovih ambicija – finansijski, politički i diplomatski. Svaki dolar potrošen na lobiranje mogao bi biti uložen u razvoj, ali se umjesto toga troši na pokušaje da se promijeni percepcija jednog čovjeka.
