Američko ministarstvo financija nedavno je uvelo sankcije protiv kompanije „SEE Media Research“ zbog njezinih financijskih veza s Miloradom Dodikom, što je izazvalo snažnu reakciju na političkoj sceni Bosne i Hercegovine. Prema informacijama koje su otkrili američki dužnosnici, ova firma je bila dio tajnog plana koji je uključivao pokušaj kontrole medijskog tržišta, što uključuje i monopol nad istraživanjem gledanosti televizijskih programa. Sankcije su uvedene jer je, kako tvrde američke vlasti, iza ove kompanije stajao Igor Dodik, sin Milorada Dodika, čime su povezane političke i financijske interese porodice Dodik u Bosni i Hercegovini.
Izvorni plan koji je otkriven bio je vrijedan nekoliko desetina miliona maraka i imao je za cilj potpunu kontrolu nad tržištem istraživanja gledanosti na području BiH. Pored toga, planirana je i finansijska dobit za porodicu Dodik, ali i politička dobit koja bi omogućila povoljan tretman za televizije koje podržavaju vlast. Prema informacijama koje su procurile, ovaj plan je trebao rezultirati time da će televizije koje podržavaju vlast imati prioritet u distribuciji oglasa i sponzorstava, dok bi ostale bile marginalizirane.
Jedan od ključnih problema koji je identificiran u ovoj situaciji je činjenica da istraživanje gledanosti televizija nije bilo objektivno, već je bilo podložno političkim dogovorima i interesima. Kao rezultat toga, smatrano je da je cijeli sistem istraživanja gledanosti više nalik na mafijaški sistem u kojem su bili povezani različiti interesi vlasnika medija, političkih moćnika, marketinških agencija i drugih interesnih grupa. Ovaj oblik korupcije, koja je bila prisutna u BiH medijskom okruženju, nije bio novost, s obzirom na prethodne afere poput one s „Gibraltarskom aferom“. To je dovelo do situacije gdje su agencije koje su istraživale gledanost zapravo bile pod potpunom kontrolom političkih vlasti i drugih moćnih aktera, umjesto da pružaju objektivne i neovisne podatke o stvarnim gledateljima.
N1 novinar Senad Hadžifejzović je u svojoj emisiji komentirao ove sankcije, ističući da je najvažnija posljedica cijelog skandala činjenica da je politika direktno utjecala na istraživanje gledanosti. On je naveo da se gledanost televizija nije mjerila prema stvarnim podacima, već prema dogovorima između političkih i medijskih lidera, koji su određivali kako će izgledati raspodjela oglasa i sponzorstava. Za Hadžifejzovića, to je samo još jedan dokaz da je medijski prostor u BiH bio podvrgnut političkim manipulacijama, u kojem je istina često bila zapostavljena u korist političkih ciljeva.
Nadalje, Sladić se prisjetio historijskih trenutaka kada su određeni mediji imali privilegiju prenosa velikih događanja, poput direktnih prijenosa nogometnih utakmica, ali su istovremeno propuštali velike sponzore, poput Coca-Cole ili BH Telecoma, samo zato što je vlast odlučivala kome će dati oglasni prostor. S obzirom na političke interese koji stoje iza ovih odluka, agencije za istraživanje gledanosti postale su samo alat za kontrolu informacija i financijskih tokova, dok su stvarni vlasnici ovih agencija ostali političari i njihove stranke.
Sankcije koje je Američko ministarstvo financija uvelo protiv porodice Dodik nisu samo financijska kazna, već i ozbiljan politički signal. Ove sankcije, koje su obuhvatile SEE Media Research i druge povezane subjekte, jasno pokazuju da Međunarodna zajednica neće tolerirati političke manipulacije i korištenje medija kao sredstva za ostvarivanje privatnih i političkih interesa. S obzirom na duboku povezanost medija i politike u BiH, ovo bi mogao biti samo početak procesa koji će uključivati i druge aktere koji su učestvovali u ovoj nezakonitoj aktivnosti.
Ovaj događaj također ukazuje na potrebu za reformama u BiH, posebno kada je riječ o slobodi medija i njihovoj neovisnosti. Kako bi se spriječilo da ovakvi slučajevi postanu norma, nužno je osigurati transparentnost u medijskim istraživanjima, kao i potpunu depolitizaciju ključnih sektora, uključujući agencije koje prate gledanost i tržište oglasa.
Iako su sankcije protiv porodice Dodik i njihove povezanosti s medijskim tržištem izazvale široku reakciju, ova situacija također otvara ozbiljna pitanja o transparentnosti i integritetu medijskog prostora u Bosni i Hercegovini. Potrebno je razmisliti o načinima na koje bi se mogla unaprijediti neovisnost medija i omogućiti slobodnu i objektivnu novinarsku praksu koja nije podložna političkim utjecajima. Samo kroz reformu medijskog sektora, uz jasne smjernice koje osiguravaju slobodno istraživanje i izvještavanje, BiH može krenuti prema stvaranju zdravijeg društvenog okruženja gdje će svi akteri imati ravnopravan pristup informacijama, bez političkih ili financijskih pritisaka.
