U posljednjem pismu američke organizacije Heritage Foundation, blisko povezane s bivšim američkim predsjednikom Donaldom Trumpom, iznesene su kontroverzne tvrdnje o političkim i energetskim interesima u Bosni i Hercegovini (BiH). Ovo pismo, koje je prožeto brojnim ksenofobičnim i manipulativnim izjavama, poslužilo je kao alat za lobiranje protiv odlazeće američke administracije Joea Bidena i američkog ambasadora u BiH, Michaela Murphyja. Fokus pisma je Južna interkonekcija, strateški plinski projekt, čija se realizacija, prema autorima pisma, koristi za političke i vjerske manipulacije.
Autori pisma tvrde da odlazeća administracija nameće zakone koji favorizuju muslimane u BiH, dok marginalizuju interese kršćana. U pismu je posebno naglašeno da američki ambasador Murphy forsira zakon koji bi dao potpunu kontrolu nad gasovodom državnoj kompaniji BH Gas, što bi, prema autorima, dodatno narušilo ravnotežu u BiH.
Pozadina događaja
Za bolje razumijevanje ovog pitanja potrebno je razmotriti nekoliko ključnih aspekata:
- Energetski interesi SAD-a i Hrvatske: Hrvatska je 2019. godine završila izgradnju plutajućeg terminala za ukapljeni prirodni plin, uz podršku tadašnje Trumpove administracije. Ovaj projekt ima za cilj smanjenje zavisnosti regije o ruskom plinu i povećanje tržišta za američke izvoznike prirodnog plina. Dio ovog projekta uključuje Južnu interkonekciju, koja bi povezala BiH s regionalnom mrežom.
- Politički kontekst u BiH: U BiH je postojala dugogodišnja napetost između različitih etničkih grupa. Hrvati u BiH zahtijevaju zajedničko upravljanje BH Gasom, dok trenutni zakoni omogućavaju potpunu kontrolu ove kompanije muslimanskim liderima. Hrvatska prijeti blokadom projekta ukoliko se njihovi zahtjevi ne uvaže.
Pismo Heritage Foundationa ide dalje, predstavljajući američke energetske interese u regiji kao dio šire strategije Bidenove administracije za “nametanje ljevičarske ideologije.” Pismo naglašava da su ovi potezi samo pokušaj izazivanja novih kriza u Evropi.
Kritika američke politike
Prema pismu, ambasador Murphy i drugi članovi američke administracije agresivno guraju zakon koji ne uključuje Hrvate kao partnere u upravljanju gasovodom. Ovaj zakon se naziva političkom provokacijom, a američki diplomati optužuju se za sukob interesa. Konkretno, ističe se povezanost pojedinih američkih dužnosnika s lobističkim grupama poput Albright Stonebridge Group, koje, prema navodima autora pisma, dodatno kompliciraju situaciju.
U pismu se također spominju i druge geopolitičke dimenzije, uključujući:
- Rusiju, koja bi, u slučaju propasti projekta, zadržala svoju energetsku dominaciju u regiji.
- Tursku, zbog njenih veza s bošnjačkim liderima.
- Iran, za kojeg se navodi da ima dugogodišnje političke i vojne veze s liderima bošnjačke političke elite.
Posljedice i budući izazovi
Autori pisma tvrde da trenutni pristup američke administracije donosi nekoliko negativnih posljedica:
- Američki proizvođači plina gube tržište, dok Rusija zadržava uticaj.
- Politička stabilnost u BiH dodatno se narušava, jer se pitanje Južne interkonekcije koristi kao sredstvo za manipulaciju među etničkim grupama.
- Dolazeća Trumpova administracija naslijeđuje potencijalni vanjskopolitički problem, što otežava njihove buduće strateške odluke.
Heritage Foundation sugerira da bi novi tranzicijski tim američke vlade trebao zahtijevati ostavku ambasadora Murphyja i obustaviti daljnje odluke vezane za projekt do dolaska nove administracije.
Zaključak
Ovo pismo izaziva pažnju ne samo zbog svojih kontroverznih tvrdnji, već i zbog načina na koji se manipuliše osjetljivim političkim i vjerskim temama u BiH. Iako se na prvi pogled čini kao zabrinutost za američke energetske interese, dublja analiza otkriva pokušaj instrumentalizacije etničkih podjela u BiH u političke svrhe. S obzirom na kompleksnost situacije, jasno je da će ovaj projekt ostati u centru pažnje međunarodnih i domaćih aktera u narednom periodu. Bez obzira na ishod, ovakvi istupi ukazuju na potrebu za otvorenijim dijalogom i transparentnošću kako bi se spriječilo daljnje pogoršanje već ionako složenih odnosa u regiji.
Za kraj, važno je istaći da su ovakvi lobistički pritisci i manipulacije energentima i politikom u BiH samo jedan od mnogih primjera kako međunarodni akteri koriste osjetljive unutarnje političke razlike za ostvarivanje vlastitih interesa. Iako se u ovom konkretnom slučaju pozornost usmjerava na energetske projekte, pitanje stabilnosti i budućnosti BiH ovisi o mnogo dubljim, političkim i društvenim pitanjima. Integracija BiH u euroatlantske strukture te izgradnja međusobnog povjerenja među etničkim zajednicama trebali bi biti prioriteti, kako bi se osigurao miran i stabilan razvoj regije. Na kraju, pravi izazov za političke liderke i međunarodne aktere bit će sposobnost da prepoznaju i prevladaju političke podjele koje opterećuju BiH, umjesto da ih koriste za vlastite geopolitičke ciljeve.
