U političkom pejzažu Balkana, Milorad Dodik, dugogodišnji lider i ključni saveznik ruskog predsjednika Vladimira Putina, ponovo je u središtu pažnje. Od 2006. godine on se nalazi na vlasti ili tik uz nju, kontinuirano dovodeći u pitanje i potkopavajući krhku, multietničku strukturu Bosne i Hercegovine. Ova struktura nastala je Dejtonskim mirovnim sporazumom iz 1995. godine, koji je prekinuo rat izazvan raspadom Jugoslavije i ambicijama tadašnjeg predsjednika Srbije, Slobodana Miloševića, da ostvari ideju “Velike Srbije”.
Nedavna odluka izborne komisije BiH da Dodika ukloni sa funkcije predsjednika Republike Srpske, nakon što je pravosnažno osuđen na godinu dana zatvora i šest godina zabrane obavljanja javnih funkcija, predstavlja jedan od najozbiljnijih udaraca njegovoj političkoj karijeri. Iako je izbjegao zatvor plativši novčanu kaznu, zakon je jasan – kazna duža od šest mjeseci znači automatsko uklanjanje s funkcije.
Ipak, Dodik reaguje prkosno. Njegovo pitanje „Šta ako odbijem?“ odjekuje kao izazov institucijama, ali i signal mogućeg političkog sukoba. Njegova retorika sugerira da je otpor, a ne povlačenje, mnogo vjerovatniji scenarij.
Istorijski i politički kontekst
Bosna i Hercegovina je složena država sastavljena od:
-
Federacije BiH, u kojoj Bošnjaci i Hrvati dijele vlast
-
Republike Srpske, s većinskim srpskim stanovništvom
-
slabih centralnih institucija koje nadgleda visoki predstavnik s gotovo neograničenim ovlastima
Dodik je godinama koristio svaku priliku da:
-
Prijeti otcjepljenjem RS-a
-
Blokira rad državnih institucija
-
Jača političke veze s Beogradom, Moskvom i Budimpeštom
-
Pokušava delegitimirati Christiana Schmidta, trenutnog visokog predstavnika
Njegova strategija često uključuje prikazivanje sebe kao branitelja srpskih interesa i žrtve međunarodnog pritiska.
Reakcije saveznika i protivnika
Podrška Dodiku stiže iz Mađarske i Srbije.
-
Viktor Orbán, mađarski premijer, opisuje proces protiv Dodika kao napad “globalističkih elita”.
-
Marko Đurić, šef srpske diplomatije, optužuje Schmidta za “politički lov na vještice”.
Međutim, unutar Bosne i Hercegovine situacija se mijenja. Elitni otklon u Republici Srpskoj nagovještava da dio političkih struktura već razmišlja o “post-Dodikovoj budućnosti”.
Politički protivnici, poput Nebojše Vukanovića, otvoreno tvrde da samo potpuno uklanjanje Dodika može osloboditi institucije od političke blokade i omogućiti borbu protiv korupcije i kriminala.
Osporavanje ovlasti visokog predstavnika
Dodikove pristalice često koriste argument da su Schmidtove ovlasti nedemokratske.
Visoki predstavnici imaju moć da:
-
nameću i poništavaju zakone
-
smjenjuju izabrane zvaničnike
-
direktno intervenišu u politički proces
Kako je istakao Paddy Ashdown, nekadašnji visoki predstavnik, “takve ovlasti bi svakom liberalu bile neugodne”. No, za mnoge u BiH te ovlasti predstavljaju ključni mehanizam za očuvanje mira i sprječavanje raspada države.
Potencijalna eskalacija
Odluka o njegovoj smjeni treba stupiti na snagu po isteku žalbenog roka, nakon čega slijede vanredni izbori u roku od 90 dana. Međutim, ostaje pitanje ko će provesti odluku ako Dodik odluči ostati na funkciji.
EU je pojačala broj mirovnih snaga u BiH, ali one u prošlosti nisu reagirale ni kada je postojao aktivan nalog za njegovo hapšenje.
Politički analitičari upozoravaju da bi Dodik, ako se osjeti ugroženim, mogao posegnuti za očajničkim potezima, uključujući i pokušaj potpune secesije Republike Srpske. To bi moglo otvoriti novo poglavlje nestabilnosti u zemlji i regionu.
Zaključak
Dodikova politička sudbina je u prelomnom trenutku.
-
Njegova baza podrške slabi
-
Međunarodni pritisci rastu
-
Politički protivnici sve glasnije pozivaju na smjenu
No, poznavajući njegov stil, jasno je da predaja neće doći lako. Njegova sklonost ka izazivanju političkih kriza i povezivanju s globalnim iliberalnim liderima čini ga faktorom koji će i dalje oblikovati političku budućnost Bosne i Hercegovine – bilo kao aktivnog učesnika, bilo kao simbol jedne ere koja se bliži kraju.
