U središtu savremenih evropskih prijestolnica, Brisela i Luksemburga, oblikuje se značajan civilizacijski i moralni iskorak – postavljanje spomen-obilježja u čast žrtvama genocida u Srebrenici. Ambasador Bosne i Hercegovine u Belgiji, Erol Avdović, igra ključnu ulogu u promoviranju ovog memorijalnog naslijeđa, a njegova posvećenost govori o dubokoj svijesti da se historijska tragedija mora pretvoriti u trajnu pouku čovječanstvu.
Uprkos administrativnim preprekama, poput kašnjenja u izboru gradonačelnika Sarajeva, koje su spriječile formalno povezivanje glavnih gradova BiH i Belgije, saradnja na lokalnom nivou nije izostala. Gradonačelnik Philippe Close i Rebecca Overloop, visoka zvaničnica iz njegove administracije, u potpunosti podržali su inicijativu da se u poznatoj briselskoj četvrti Saint-Gilles postavi spomen-ploča posvećena Srebrenici.
U međuvremenu, Vlada Federacije BiH donijela je odluku da se 11. juli 2025. godine, tridesetogodišnjica genocida u Srebrenici, proglasi Danom žalosti. Tog dana će u Potočarima biti ukopani posmrtni ostaci sedam identificiranih žrtava:
-
Senajid Avdić (1976),
-
Hariz Mujić (1976),
-
Fata Bektić (1928),
-
Hasib Omerović (1961),
-
Sejdalija Alić (1961),
-
Rifet Gabeljić (1964),
-
Amir Mujčić (1964).
Ova simbolična dženaza podsjetnik je na dug proces traganja za pravdom, ali i trajnu obavezu sjećanja.
U Luksemburgu, paralelno se realizira inicijativa Odbora za Srebrenicu, koji već 17 godina organizuje komemorativne događaje. Ove godine, spomen-obilježje će biti otkriveno u Parc Tony Neuman, a svečanost će se održati u večernjim satima 11. jula. Gradonačelnica Lydie Polfer pružila je punu podršku, čime je potvrđena važnost saradnje lokalnih i dijasporskih snaga. Prvi buket bijelih ruža položit će Ferid Hodžić, kandidat za počasnog konzula BiH u Luksemburgu.
Ambasador Avdović posebno ističe značaj Odbora za Srebrenicu u Luksemburgu, predvođenog Adnanom Halilovićem, mladim i obrazovanim liderom koji je svoju misiju utemeljio na jasnom institucionalnom povezivanju s matičnom državom, ali i na moralnoj snazi poruke o genocidu. Taj Odbor uspješno okuplja brojna udruženja iz bošnjačke dijaspore i kontinuirano organizuje edukativne i komemorativne događaje.
Uloga ambasade BiH u Belgiji u ovom procesu nije bila finansijska, već simbolička i diplomatska. Prisutnost ambasadora na manifestacijama, kao i direktna komunikacija s ključnim akterima, dodatno su osnažili bh. prisustvo u evropskoj javnosti.
U Briselu, sve je dogovoreno za otkrivanje spomen-ploče u četvrti Saint-Gilles – poznatoj kao “raj za umjetnike”, mjestu koje se često poredi sa pariskim Montmartreom. Prema Avdoviću, ovo kulturno srce Brisela idealno je mjesto za podsjećanje na moralne temelje Evrope. Odluka da općina Saint-Gilles sama finansira postavljanje ploče govori o dubokom razumijevanju lokalnih vlasti za univerzalne vrijednosti koje ova inicijativa nosi.
Poseban značaj ima doprinos Lejle Agić, zastupnice u Parlamentu Brisela porijeklom iz BiH. Zahvaljujući njenom zalaganju, ne samo da je postignuta politička podrška za spomen-ploču, već je i usvojena rezolucija o genocidu u Srebrenici, koja se nadovezuje na rezoluciju Generalne skupštine UN-a. U Belgiji je zakonski kažnjivo negirati genocid u Srebrenici, Holokaust i zločine u Ruandi, što ovu državu pozicionira kao jednog od lidera u borbi protiv revizionizma i negacionizma.
Ova inicijativa nije samo simbolična, već nosi trajni edukativni karakter. U planu su i:
-
pokretanje obrazovnih programa o Srebrenici u lokalnim školama i univerzitetima,
-
kulturne manifestacije i javne rasprave,
-
promocija umjetničkih i dokumentarnih djela koja govore o genocidu i njegovim posljedicama.
U zaključku razgovora, ambasador Avdović podcrtava: “Srebrenica nije samo historijska činjenica, već trajni moralni temelj iz kojeg mora učiti i Evropa i cijeli svijet.” On podsjeća da se genocid u Srebrenici, kao planski izvršen zločin prema presudama međunarodnih sudova, mora neprekidno istraživati, izučavati i pamtiti. To je epopeja jednog naroda, ne samo tragedija.
Ambasador ukazuje na paralelu sa savremenim tragičnim zbivanjima, posebno u Ukrajini. Ako se za Ukrajinu traži brzi put u EU zbog njene patnje, tada i Bosna i Hercegovina – s iskustvom genocida i višedecenijskom borbom za istinu i pravdu – mora imati svoje mjesto u evropskom domu naroda.
Na kraju, Avdović poručuje da sve ove aktivnosti – od spomen-ploča do edukacije – nisu kraj procesa, već početak jednog važnog puta: puta koji vodi ka institucionalnom priznanju, pravdi i kulturi pamćenja utemeljenoj na univerzalnim ljudskim vrijednostima.
