Ko najviše šteti islamu i muslimanima?
Zahvalnost pripada Allahu, azze ve dželle, i neka je salavat i selam na Allahovog Poslanika, njegovu časnu porodicu i sve plemenite ashabe. Abdullah b. Amr, radijallahu anhuma, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Allah neće uzeti znanje od ljudi tako što će ga uzdignuti od njih, nego će uzeti znanje uzimajući učene ljude, sve dok ne ostane učenjaka. Tada će ljudi za predvodnike uzeti neznalice koji će biti pitani, pa će odgovarati bez znanja, i otići tako u zabludu odvodeći i druge sa sobom.” (Bilježe ga Buhari i Muslim)
NEZNALICE RUŠE ISLAM
Pravi učenjak i učenik prepoznaju se po izgledu, govoru, hodanju i svim ostalim pokretima, a svjetlo znanja i bogobojaznosti izbija iz njihovih lica: “…a onaj kome Allah ne da svjetlo, neće svjetla ni imati” (En-Nur, 40). Abdullah b. Mes’ud, radijallahu anhu, rekao je: “Onaj ko uči Kur’an prepoznaje se po neprospavanim noćima dok drugi spavaju, po danima provedenim u učenju dok se drugi svakojako zabavljaju, po plaču dok se drugi smiju, po pobožnosti dok drugi lumpuju, po šutnji dok drugi o svemu i svačemu razglabaju, po skrušenosti dok se drugi prave važni i po sjeti i tuzi dok se drugi vesele.” (Ebu Ubejd Kasim b. Sellam)
Razmislite o ovom plemenitom hadisu. On jasno ukazuje na činjenicu da nevolje nikada nisu dolazile od strane učenih ljudi. Nevolje nastupaju nakon smrti učenjaka, kada izdavanje fetvi preuzmu oni koji nisu dorasli tom stepenu. Kada predavanja počnu držati samoumišljene neznalice, vjerske članke pisati novinari, hutbe držati dobri govornici, o vjeri polemizirati licemjeri itd. Emanet nikada neće pronevjeriti onaj koji je povjerljiv, ali kada se povjerenje ukaže nepovjerljivom, tada je za očekivati da će pronevjeriti povjereni emanet. Nijedan istinski učenjak neće u vjeru uvesti novotarije, ali kada govor o vjeri preuzme onaj ko nema znanja, takav je i sam skrenuo sa Pravog puta i druge u zabludu odveo.
NEZNALICE I BUDUĆNOST ISLAMA
Imam Malik b. Enes, rahimehullah, vidio je svog učitelja, poznatog učenjaka Rebi’a er-Re’ja, rahimehullah, kako plače. Kada ga je upitao zašto plače, rekao je: “O vjeri je upitan onaj koji nema znanja!” Potvrdu za to nalazimo u riječima Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Kada se stvar povjeri onome kome ne pripada – tada očekuj Sudnji dan.” (Bilježi Buhari)
Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Prije nastupa Sudnjeg dana predstoje godine obmana. U tim godinama lažov će se smatrati iskrenim, iskreni će se tjerati u laž, povjerljiv će se smatrati izdajicom, povjerenje će biti ukazano onome ko će ga pronevjeriti, i tada će progovoriti ruvejbide.” Kada su ga upitali: “A ko su ruvejbide, o Allahov Poslaniče?”, odgovorio je: “To je čovjek glupak, bezumnik, koji govori o onome što se tiče svih ljudi!” (Zabilježili Ibn Madže, Ahmed, Hakim i drugi)
Ebu Umejje el-Džumehi, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Od predznaka Sudnjeg dana je da se znanje traži kod malih.” (Bilježe ga Ibnul-Mubarek i Taberani)
Omer b. El-Hattab, radijallahu anhu, rekao je: “Spoznao sam u čemu je propast za ljude: kada fikh (razumijevanje vjere) dođe od strane malih, a ne prihvati se od velikih. A ako dođe od strane velikih, pa ih u tome slijede mali, onda su svi od upućenih.” Abdullah b. Mes’ud, radijallahu anhu, rekao je: “Ljudi će neprestano biti u dobru sve dok znanje budu uzimali od velikih među njima. Ali kada ga počnu uzimati od malih i najgorih – bit će upropašteni.” (Bilježi Taberani)
UČENJACI I NEZNALICE
Pod “malim” se misli na one koji nemaju znanja, ne gledajući na njihove godine, jer među ashabima Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, bilo je mladića koji su bili učenjaci – kao Ibn Abbas i Muaz b. Džebel, na čije su se znanje oslanjali najvredniji ashabi poput Omera, radijallahu anhu. Ako se tom neznanju pridoda i mladost, onda je to tama nad tamom i zabluda nad zabludom, da nas Allah, dželle šanuhu, sačuva.
Veliki imam i hafiz hadisa Sufjan es-Sevri, rahimehullah, kada bi vidio običan narod kako zapisuju znanje, njegovo lice bi se promijenilo. El-Firjabi, jedan od njegovih učenika, jednom ga je pitao: “O Ebu Abdullah! Primijetio sam da ti je mnogo teško kada vidiš ovaj obični narod kako zapisuje znanje?”, na što je Sufjan rekao: “Ovo znanje je bilo kod Arapa i kod najplemenitijih ljudi, pa kada ih napusti i pređe kod ovih – kod nekulturnih, neodgojenih, bezumnika, onih koji su na dnu – vjera će se radi toga izmijeniti.”
Zato, dragi brate i cijenjena sestro, znanje uzimajte sa njegovog izvora, od učenjaka poznatih po iskrenim riječima i ispravnim djelima. Ako niste u stanju da znanje uzimate iz poznatih izvora i kapitalnih djela, onda, barem, nemojte dopustiti da propustite usvojiti znanje učenjaka koji su slijedili uputu prvih i odabranih generacija u našem vremenu. Znajte da je vaša vjera nešto najdragocjenije što posjedujete, pa nemojte dopustiti da vam o vjeri pametuju, propise tumače i fetve izdaju oni koji nisu tome dorasli.
Na kraju, dragi brate i cijenjena sestro, razmislite o riječima Halila b. Ahmeda, rahimehullah, koji je rekao: “Četiri su vrste ljudi: čovjek koji zna, i zna da zna – to je učenjak i njega slijedite i pitajte; čovjek koji ne zna, i zna da ne zna – to je neznalica pa ga podučite; čovjek koji zna, a ne zna da zna – to je razuman čovjek pa ga napomenite; i čovjek koji ne zna, i ne zna da ne zna – to je budala pa ga se klonite.” (Džami’u bejanil-ilmi ve fadlihi) Allah, azze ve dželle, najbolje zna.
