Nakon dužeg vremena, posjetio sam majčin kabur. Da, nakon dužeg vremena. Bilo mi je isto kao i onaj dan kada sam je spustio u mezar. Srceparajuće i bolno. Suze su same tekle. I da sam htio, nisam ih mogao zaustaviti. Kao da je dio mene otišao s njom. I nikad se nije vratio. Ostao je s njom u kaburu. Kroz glavu su mi, u sekundi, prošli svi oni najsretniji i najljepši trenuci na dunjaluku. Trenuci provedeni s majkom. Njen zagrljaj. Njen osmijeh. Njeno ozareno lice. Njene slatke riječi. Njena suza radosnica. Dunjaluk s majkom i bez majke nije isti. Prolazniji je i prazniji. Radost s majkom i bez majke nije ista. I bajrami i ramazani nisu isti. To zna svako ko je ostao bez majke.

A vi što imate majku, blago vama. Zavidim vam. Imate neprocjenjivo blago. Veće od svakog blaga. Sreću veću od svake sreće. Čuvajte je kao oči u glavi. I bolje. I iskrenije. Čuvajte vašu vezu s majkom. Makar ona i ne bila jaka. Makar vaša majka bila i ljuta na vas. Makar i ne bila svjesna svoje, posebne, majčinske pozicije. I zapamtite: tri puta majka pa tek onda otac (u dobročinstvu), i da je Džennet pod majčinim nogama.

Allahu naš, smiluj se našim umrlim majkama, a živima podari zdravlje, rahatluk i dug život s njihovom djecom u međusobnoj ljubavi i poštovanju. Amin!

Hfz. Semir Imamović

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here