Jedne prilike, poznati učenjak i pobožnjak Hatim el-Esamm sjedio je sa svojim prijateljima koji su se pripremali za put na hadž. Dok su oni razgovarali o hadžu i pripremama, Hatim je osjetio snažnu želju da im se pridruži, iako je bio siromašan, sa velikom porodicom, uključujući mnogo kćeri. Kad se vratio kući, obratio se supruzi i kćerkama s riječima: „Moji prijatelji idu na hadž, i ja bih volio da idem.” No, porodica ga je odmah obeshrabrila, govoreći: „Kako ćeš ti na hadž? Nemamo ni dovoljno hrane, a ti nemaš sredstava za taj put.“
Ipak, jedna od njegovih kćerki, koja se razlikovala od ostalih, ustala je i rekla: „Zašto sprečavate našeg oca da ide na hadž? On nije taj koji nam donosi nafaku, već Allah daje opskrbu, a naš otac je samo sredstvo kojim nam to dolazi.” Njene riječi su uvjerile ostatak porodice da puste Hatima da ode na hadž. Presretan, Hatim se spremio i krenuo na put, iako je imao vrlo malo.
Nakon što je otac otišao, situacija kod kuće postala je teška. Nije bilo hrane, a majka i sestre su počele prigovarati kćerki koja je podržala očevo putovanje. Cijelu noć su proveli bez hrane, a kćerka je cijelu noć klanjala i upućivala dove Allahu, moleći za opskrbu i pomoć. Ujutro je na vrata pokucao neočekivani gost – halifa muslimana! Kada su mu otvorili vrata, halifa je tražio vodu jer mu je nestalo na putu. Kćerka mu je donijela vodu, a halifa, dirnut njenom ljubaznošću, izvadio je svežanj zlatnika i bacio ih u kuću, rekavši svojoj pratnji: „Ko me poštuje, neka uradi isto.” I tako su svi darivali porodicu, učinivši ih bogatima preko noći.
Kad je kćerka vidjela ovaj prizor, počela je plakati. Halifa ju je upitao: „Zašto sada plačeš kad ste postali bogati?”, a ona je odgovorila: „Ako nas je jedan Allahov rob ovako obasuo milošću, šta bi bilo da nas je sam Allah pogledao sa Svojim rahmetom?”
S druge strane, Hatim je tokom svog putovanja na hadž prolazio kroz mnoge nedaće. Putovao je pješke, nije imao pokrivač niti hranu. Jedne noći, vođu karavane ujeo je škorpion ili zmija, i bio je na samrti. Svi pokušaji liječenja bili su uzaludni, sve dok se neko nije sjetio Hatima, poznatog po svojoj pobožnosti. Pozvali su ga da prouči rukju i zamoli Allaha za ozdravljenje vođe. Hatim je to učinio, i vođa je odmah ozdravio.
Dirnut Hatimovom dobrotom i Allahovim čudom, vođa karavane je rekao: „Pola mog bogatstva pripada tebi.” Tako je za jednu noć Hatim, i on i njegova porodica, postao najbogatiji u svom kraju, a sve zahvaljujući iskrenosti i povjerenju u Allahovu opskrbu.
