Nihad Aličković, predsjednik AntiDayton pokreta, javno je postavio pitanje vlastima u Jablanici, osobito načelniku Damiru Šabanoviću, o stanju džamije u Donjoj Jablanici koja je ostavljena u zapuštenom stanju, unatoč višestrukim apelima lokalne zajednice i pojedinaca. Aličković otvoreno izražava nezadovoljstvo zbog stanja ovog vjerskog objekta i ukazuje na kontinuirano ignorisanje situacije od strane nadležnih općinskih struktura.
Početkom nedelje, pojavile su se fotografije na kojima je prikazano stanje džamije u Donjoj Jablanici, nakon čega su brojni aktivisti i mještani izrazili želju za angažmanom na njenom uređenju. Uprkos inicijativama zajednice, postoje opstrukcije od strane pojedinaca koji su, prema Aličkovićevim riječima, zaustavili određene akcije. U svom obraćanju, Aličković se fokusira na ulogu načelnika Damira Šabanovića, kojeg kritikuje za, kako navodi, potpunu nebrigu prema ovom kulturnom i religijskom objektu.
U svojoj izjavi, Aličković navodi kako je razgovarao s imamom džamije, efendijom Semirom Jahićem, i predložio da se organizuje obavljanje Džuma namaza ispred same džamije, ako bi se prostor očistio i pripremio za tu svrhu. Prema njegovim riječima, imam Jahić je izrazio razumijevanje i podršku ovom prijedlogu, ali su mu, kako navodi Aličković, “ruke bile svezane” zbog nedostatka podrške od strane općinskih vlasti. Kao dodatak tome, Aličković je obećao da će sa svojim timom osigurati potrebnu opremu, uključujući najlone i tepihe za molitvu, kako bi se prostor mogao adekvatno pripremiti za više od stotinu vjernika.
Nadalje, Aličković naglašava da je odgovornost čišćenja i održavanja pristupa džamiji prvenstveno na općinskoj vlasti. Načelnik Šabanović, prema njegovim riječima, treba angažirati odgovarajuće firme i radnike da urede prilaz i prostor oko džamije. Aličković poziva načelnika da preduzme potrebne mjere kako bi se osigurala pristupačnost i očistio prostor za molitvu.
U svom Facebook statusu, Aličković izražava zabrinutost zbog izostanka odgovora i konkretnih akcija od strane općinskih vlasti, te ističe primjere gdje su radnici i bageri bili poslani da očiste područje oko džamije, ali su ih općinske vlasti spriječile u obavljanju posla. Konkretno, navodi primjer radnika Braće Kendilčić, koji su došli s opremom da besplatno očiste teren, ali su ih vlasti vraćale, kao da su smetnja, umjesto da ih podrže u njihovom trudu.
Aličković, osim što kritikuje način postupanja vlasti, hvali napore imama Jahića, koji, prema njegovim riječima, ulaže svaki napor kako bi angažirao odgovorne ljude na rješavanju ovog pitanja. Efendija Jahić je, prema Aličkoviću, osoba koja ulaže sve napore da pozove na akciju i podstakne nadležne institucije da preuzmu odgovornost za ovaj važan vjerski objekat.
Kada je u pitanju doprinos zajednice, Aličković iznosi spremnost AntiDayton pokreta da se dalje angažuje, i to ne samo kroz fizički rad, već i kroz finansijsku podršku. Aktivisti pokreta su, prema njegovim riječima, odlučni u tome da će se i dalje uključivati u napore za uređenje i čišćenje džamije, te pozivaju sve građane da im se pridruže u ovom poduhvatu. On vjeruje da bi okupljanje zajednice oko ove akcije poslužilo kao snažna poruka općinskoj vlasti da stanje nije prihvatljivo.
Za Aličkovića, glavni problem je manjak empatije i osjećaja za zajedničke vrijednosti kod lokalnih lidera. U svom tekstu ističe kako mu je neprihvatljivo da neko ko ima ovlasti u rukama pokazuje toliku nezainteresiranost prema jednom od važnih simbola zajednice. Naglašava da je takvo ponašanje nedopustivo i smatra da bi nadležni trebalo da budu sankcionisani zbog svoje nebrige.
Aličković izražava nadu da će džamija i prostor oko nje biti očišćeni do petka, kako bi se Džuma namaz mogao obaviti ispred džamije. Smatra da bi to poslužilo kao simbol povratka i nade za mještane, ali i kao izraz otpora protiv, kako on navodi, neodgovornih lokalnih vlasti. Okupljanje vjernika ispred džamije, prema njegovom mišljenju, imalo bi dodatni značaj kao poruka općinskoj upravi koja, prema njegovim riječima, pokazuje samo znakove nezainteresovanosti.
U zaključku, Aličković poziva građane i institucije na solidarnost i zajedničku odgovornost za očuvanje vjerskih objekata i kulturnih vrijednosti. Ističe kako je podrška zajednice u ovom slučaju presudna i da, uprkos opstrukcijama, vjeruje u uspjeh akcije uređenja džamije.
