Značaj Suočavanja s Prošlostima za Budućnost: Perspektive Aonghusa Kellyja
Na nedavno održanoj Sarajevskoj sigurnosnoj konferenciji, irski pravnik i međunarodni stručnjak za ratne zločine, Aonghus Kelly, iznio je ključne stavove o važnosti suočavanja s prošlošću kako bi se postigla trajna mir i sigurnost. Ova tema, koja je često zanemarena u političkim i društvenim diskursima, ima duboke korijene u raznim sukobima širom svijeta, a posebno u Bosni i Hercegovini, gdje su bolne rane rata još uvijek svježe i neizliječene. Kelly je naglasio da bez priznavanja i razumijevanja prošlih nepravdi, društva nikada neće moći izgraditi stabilnu budućnost.
Kelly je tokom svog izlaganja posebno istakao da se pitanje pravde ne može svesti samo na sudske procese. Njegovo bogato iskustvo na slučajevima u BiH, Kosovu, Kambodži, Iraku i trenutno u Ukrajini, omogućava mu da istakne kako ignorisanje prošlosti može dovesti do ponovljenih sukoba. Tokom rata u Bosni i Hercegovini, mnoge žrtve su ostale bez pravde, a to je stvorilo duboke podjele u društvu koje su i dalje prisutne. „Ne baviti se prošlošću znači pripremati teren za buduće sukobe“, rekao je Kelly, ukazujući na potrebu za aktivnim angažmanom u rješavanju pitanja koja se tiču žrtava. Ako BiH želi postati članicom EU, mora se suočiti s tim izazovima i staviti žrtve ispred političkih interesa.
Izazovi u Ukrajini i Lekcije iz BiH
Tokom svoje rasprave, Kelly je iznio i najveće izazove s kojima se suočava Ukrajina. U trenucima kada se ta zemlja bori protiv ruske agresije, pravosudni sistem se suočava s monumentalnim zadatkom suočavanja s ratnim zločinima. Nedostatak resursa i stalne sigurnosne prijetnje, kao što su napadi na istražitelje, otežavaju utvrđivanje istine. Ova paralela s Bosnom i Hercegovinom dodatno naglašava važnost postojanja jakih dokaza, jačanja pravosudnog sistema i pronalaženja nestalih osoba. „Najvažnija lekcija iz BiH je da bez dokaza nema pravde“, istakao je Kelly, naglašavajući potrebu za jakim tužiocima, obranama i nezavisnim pravosuđem. Ovo nije popularno, ali bez toga nema povjerenja u proces.
Pored toga, Kelly je ukazao na selektivnu primjenu međunarodnog prava, posebno kada se uporede slučajevi Ukrajine i Palestine. Njegova analiza pokazuje kako se međunarodni pravni okvir, koji je uspostavljen nakon Drugog svjetskog rata, sada potkopava iznutra. „Sistem koji je bio građen s ciljem postizanja pravde i sigurnosti za sve, suočava se s ozbiljnim izazovima i to je globalni problem“, ocijenio je. Primjer Palestinske teritorije, gdje se često ignoriraju ozbiljna kršenja ljudskih prava, dodatno potvrđuje tezu o potrebi sveobuhvatnog pristupa pravdi i odgovornosti.
Pravda kao Temelj Slobodnog Društva
Aonghus Kelly je na kraju svog izlaganja poručio da pravda mora biti temelj svakog slobodnog društva. „Možete imati društvo koje funkcioniše i bez pravde, ali u njemu nema slobode govora, udruživanja i osnovnih prava“, naglasio je. Ukazujući na to da bez pravde ne može postojati istinska sloboda, Kelly je pozvao sve prisutne da razmotre kako se principi pravde mogu implementirati u svakodnevni život, kako bi se stvorila održiva i pravedna budućnost. Ovakvi principi moraju biti utemeljeni u obrazovanju, pravnom okviru i aktivnom građanskom angažmanu.
Važnost ovakvih razgovora, kao što je ovaj na Sarajevskoj sigurnosnoj konferenciji, ne može se preuveličati. U svijetu koji se suočava s brojnim izazovima, uključujući nasilne sukobe i kršenje ljudskih prava, glasovi iskusnih stručnjaka poput Aonghusa Kellyja daju nadu i inspiraciju za izgradnju boljeg sutra. Suočavanje s prošlošću ne smije biti samo puka fraza; to je ključni proces koji uključuje sve članove društva i koji zahtijeva posvećenost i hrabrost. Samo kroz otvoreni dijalog, priznavanje grešaka iz prošlosti i rad na pomirenju, društva mogu graditi temelje za buduću koegzistenciju i mir.
Pored toga, Kelly je naglasio da je važno uključiti različite perspektive u proces suočavanja s prošlošću. Ovo uključuje glasove žrtava, zajednica koje su pretrpjele posljedice sukoba, kao i akademske i pravne stručnjake. Ovo je ključno za izgradnju sveobuhvatnog pristupa koji će omogućiti da se iz prošlosti uče lekcije i primjenjuju u budućnosti. Razgovor o prošlosti ne bi trebao biti posmatran kao teret, već kao prilika za rast i razvoj, kako na individualnom tako i na kolektivnom nivou.
