Prema našoj vjeri, jetim je maloljetno dijete koje je ostalo bez oca, dok se kod životinja taj pojam odnosi na mladunče koje ostane bez majke. Dijete koje izgubi oca gubi mnogo više od samo roditeljske figure; ono ostaje bez ključne podrške koja je neophodna za njegov rast i razvoj. Evo zašto je dijete bez oca definirano kao jetim:
- Nema oca kao staratelja: Otac je često glavni staratelj koji donosi važne odluke i brine se o budućnosti djeteta.
- Nema oca koji će ga zaštititi: Otac pruža osjećaj sigurnosti i zaštite, štiteći dijete od vanjskih prijetnji i opasnosti.
- Nema oca koji će ga materijalno osigurati: Otac je često glavni izvor finansijske podrške, osiguravajući djetetu sve što mu je potrebno za život.
- Nema oca koji će ga stambeno osigurati: Osiguravanje doma je još jedan ključni aspekt o kojem otac brine, pružajući stabilno okruženje za odrastanje.
- Nema oca koji će biti uz svoje dijete u svim njegovim nedaćama: Prisutnost oca u teškim trenucima donosi emocionalnu podršku i snagu.
- Nema oca koji će tugovati i radovati se sa svojim djetetom: Otac je tu da dijeli i dobre i loše trenutke, pružajući emocionalnu podršku i ohrabrenje.
Nažalost, u slučaju razvoda ili nesavjesnog ponašanja, neki očevi zapostave svoje obaveze prema djeci, uskraćujući im ne samo materijalnu, već i emocionalnu podršku. Djeca koja u takvim situacijama ne dobijaju potrebnu ljubav, zaštitu i podršku, na neki način postaju jetimi iako su njihovi očevi živi. U ovim slučajevima, jetimluk nije samo pitanje fizičke odsutnosti oca, već i njegovog nedostatka uloga u životu djeteta.
Ova djeca se suočavaju s mnogim izazovima jer su uskraćena za osnovna prava koja bi im trebala biti osigurana, poput:
- Ljubavi i pažnje: Nedostatak oca u emotivnom smislu može stvoriti osjećaj napuštenosti.
- Finansiranja: Bez podrške oca, djeca se suočavaju s ekonomskim poteškoćama.
- Zaštite i sigurnosti: Bez očeve zaštite, djeca su ranjivija.
- Osnovnih životnih potreba: Hrana, odjeća, obuća i stabilan dom postaju nesigurni.
- Obrazovanja: Nedostatak očeve podrške može negativno uticati na djetetovo obrazovanje i budućnost.
Djeca koja prolaze kroz ove poteškoće, iako formalno imaju oca, zapravo su jetimi u emotivnom i socijalnom smislu. Ovi problemi često prolaze neprimijećeni jer se djeca koja imaju živog oca ne tretiraju kao jetimi, ali stvarnost je da su mnogi očevi prisutni samo fizički, dok su njihove odgovornosti i obaveze prema djeci zanemarene.
Bekir Makić n-um
