Ovo je priča o Muhammadu Chengu, čovjeku kineskog porijekla koji je prešao na islam 2005. godine nakon što je razorni tsunami pogodio njegov rodni grad u Acehu, Indonezija.
Muhammad Cheng dolazi iz kineske porodice koja već tri generacije živi u Acehu, islamskom dijelu jugoistočne Azije. Njegova porodica bavila se trgovinom, zadržavajući stare kineske tradicije štovanja predaka. Cheng je također slijedio te običaje, redovno prinoseći žrtvenike na oltaru svojih predaka prije otvaranja svoje trgovine.
Njegova radnja nalazila se blizu velike džamije, gdje je svaki dan mogao čuti ezan, ali nikada nije razmišljao o prelasku na islam. Sve do jednog kobnog jutra 26. decembra 2004. godine, kada je tsunami pogodio Banda Aceh. Tog jutra, dok je pripremao svoju trgovinu, primijetio je neobične znakove – ptice su prestale pjevati, a mačke koje su obično dolazile ispred njegove radnje nisu se pojavile. Ubrzo nakon toga, začula se jaka tutnjava i potres je pogodio grad.
Ljudi su istrčali iz svojih domova i trgovina, a potom se vratili unutra misleći da je opasnost prošla. No, uskoro su počeli trčati i vrištati: “Voda! More dolazi!” Cheng je bio zbunjen, ali je uskoro vidio kako voda provaljuje u grad. Istrčao je da zapali tamjan i zamoli svoje pretke za pomoć, ali voda je neprestano nadirala. Pobjegao je na balkon svoje radnje, gledajući kako se katastrofa odvija pred njegovim očima.
Ono što je tada vidio zauvijek je promijenilo njegov život. Ispred džamije, usred haosa, vidio je visoke muškarce obučene u bijelo kako usmjeravaju vodu. Nevjerojatno, voda se razdvajala i prolazila s obje strane džamije, ne ulazeći unutra. Kada je plima ponovno udarila, više muškaraca u bijelom pojavilo se da zaštiti džamiju. Cheng je bio šokiran prizorom i riječima koje su mu se neprestano ponavljale u mislima: “Bog čuva ovu džamiju.”
Nakon tsunamija, Cheng je odlučio podijeliti svoje iskustvo s muslimanskim trgovcem u blizini. Na njegov savjet, otišao je u džamiju i susreo se s imamom. Ispričao mu je cijelu priču, a imam mu je objasnio da je svjedočio melecima (anđelima) koji su štitili džamiju po Božijoj zapovijedi. Imam ga je upitao je li ikada razmišljao o prelasku na islam, što je Chenga duboko dirnulo.
Nakon što se vratio kući, Cheng je danima razmišljao o prizoru kojem je svjedočio. Dva dana nije otvarao trgovinu, izgubljen u mislima. Trećeg dana, imam ga je posjetio zabrinut zbog zatvorene radnje. Cheng je tada priznao da vjeruje kako mu je Bog dao znak i izrazio želju da postane musliman.
Imam ga je podučio izgovaranju šehadeta, svjedočenja vjere, i Cheng je osjetio svjetlost koja je ispunila njegovu radnju, znak da čini pravu stvar. Od tog dana, svakodnevno je učio o islamu, molio se i pridružio zajednici u džamiji. Njegova priča svjedoči o snazi vjere i nevjerojatnoj transformaciji koju je doživio zahvaljujući jednom traumatičnom, ali prelomnom događaju u svom životu.
