U jednom predanju od Sehla ibn Sa’da, r.a., navodi se događaj kada su ashabi sjedili sa Allahovim Poslanikom, a.s., koji je u ruke dobio posudu s pićem. Nakon što se napio, s desne strane mu je sjedio dječak, dok je sa lijeve strane bio stariji čovjek. U skladu s islamskom praksom, Poslanik, a.s., je pitao dječaka: “Da li bi mi dopustio da prvo dam starijem čovjeku s lijeve strane da se napije prije tebe, iako ti imaš pravo, jer si s desne strane?”
Dječak je pokazao odlučnost i ponosno odgovorio: “Ne želim nikome dati prednost da pije poslije tebe, Allahov Poslaniče, jer ja imam pravo na to!” Ova situacija je ostala zabilježena u hadisu koji prenosi El-Buhari, 260.
Iz ovog hadisa mogu se izvući brojne poruke. Prvo, vidimo da je sunnet dijeliti hranu, piće i druge blagodati s drugima, što je praksa koju je Poslanik, a.s., podržavao i primjenjivao. Također, poznato je da je Poslanik, a.s., primao poklone, ali ne i sadaku, jer se smatralo da narod koji dozvoli svojim učenjacima da žive od sadake nije ispunio svoju vjersku dužnost, bez obzira na materijalno bogatstvo.
Dalje, starost i godine imaju svoje prednosti, ali u islamu su znanje, ugled i položaj često preči. Desna strana također ima posebno mjesto u islamskoj etici, bilo da je riječ o davanju, rukovanju ili obraćanju. Pravo je nešto što se može dobrovoljno ustupiti, ali nikome nije dozvoljeno da to pravo oduzme bez pristanka vlasnika.
U ovom događaju, Poslanik, a.s., također naglašava važnost pridržavanja pravila koja domaćin, učitelj ili imam postavlja, ali uvijek u skladu s islamskim principima. Ako se krše pravila, ne treba sjediti u takvom okruženju, osim ako se može reagovati i ispraviti situacija.
Poslanik, a.s., uvijek je koristio prilike za podučavanje, čak i u svakodnevnim situacijama, naglašavajući da onaj koji ima pravo treba biti u mogućnosti da odluči o njegovoj upotrebi. Također, ako se nekom uskrati pravo zbog većeg prioriteta, ta osoba nema pravo na pritužbu, jer se to smatra pravednim postupanjem.
Ovaj hadis nas uči važnosti poštovanja prava, hijerarhije znanja i uvažavanja islamskih pravila u svakodnevnom životu, naglašavajući moralne vrijednosti koje trebaju biti osnova svakog postupka.
