Pitanje o tome koji zikr je najbolji i najvrjedniji često se postavlja među muslimanima, a islamski učenjaci su dali jasne smjernice na osnovu Kur’ana i hadisa. Općenito, učenje Kur’ana smatra se najuzvišenijim oblikom zikra. Kur’an je Allahov govor, i kao takav, on ima prednost nad svim drugim vidovima spominjanja Allaha. Imam Ibn Kudame, veliki islamski učenjak, ističe da nakon učenja Kur’ana, ne postoji bolji ibadet koji se može činiti jezikom od zikra. Ova tvrdnja naglašava veličinu Kur’ana u odnosu na druge oblike ibadeta.
Kur’an ne samo da sadrži tahlil (la ilahe illellah), tekbir (Allahu ekber), tahmid (elhamdulillah), i tesbih (subhanallah), već uključuje i dovu, molbu, naredbu, strah, nadu, i sve druge oblike spominjanja Allaha. Kur’an je, kako to opisuju učenjaci, sveobuhvatan i uključuje sve vidove ibadeta, pa tako i svaki vid zikra. Zato nije iznenađujuće što se kaže da je vrijednost Kur’ana nad drugim govorom kao što je Allahova vrijednost nad Njegovim stvorenjima.
Međutim, postavlja se pitanje koji je zikr najvrijedniji nakon Kur’ana. Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, jasno je ukazao na to kroz hadis u kojem je rekao: „Da kažem: subhanallah, vel-hamdulillah, ve la ilahe illellah, vallahu ekber, draže mi je od svega što sunce obasjava.“ Ove četiri rečenice obuhvataju veličanje, slavljenje, zahvaljivanje, i priznavanje Allahove jednoće. Svaka od ovih rečenica ima posebnu vrijednost, ali najvažnija među njima je la ilahe illellah, jer ove riječi izražavaju iskrenu vjeru i predstavljaju temelj svih ibadeta. One su srž islama i ključ za spas na ovom i budućem svijetu.
Riječi „subhanellahi ve bi hamdihi“ dolaze odmah nakon la ilahe illellah po vrijednosti, a zatim slijede riječi elhamdulillah i Allahu ekber. Svaka od ovih rečenica ima svoje mjesto i vrijeme kada je posebno preporučljivo izgovarati ih.
Zanimljivo je napomenuti da postoje situacije kada je određeni zikr bolji od učenja Kur’ana. Na primjer, kada mujezin uči ezan, preporučuje se da se ponavlja za njim, što je oblik zikra koji je u tom trenutku bolji od učenja Kur’ana. Slično tome, u situacijama poput rukua ili sedžde, gdje je učenje Kur’ana zabranjeno, zikr postaje ne samo bolji, već i nužan.
Imam Nevevi, također potvrđuje ovo, naglašavajući da je učenje Kur’ana, općenito, bolje od zikra, osim u situacijama gdje je propisan određeni oblik zikra. U tim situacijama, najbolje je prakticirati ono što je propisano vjerskim tekstovima.
U zaključku, dok je Kur’an najuzvišeniji oblik zikra, specifični zikrovi, poput onih koje je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, preporučio, imaju svoje mjesto i vrijednost u određenim situacijama. Ovi zikrovi ne samo da donose smirenje i blagoslov, već i podsjećaju vjernika na stalnu povezanost s Allahom, bez obzira na vrijeme i mjesto.
