Vesna Domuz iz Sarajeva provela je veći dio svog života uz supruga Čedomira Domuza, s kojim se udala veoma mlada. Vesna počinje svoju priču prisjećanjem na rane dane njihovog braka i na ljubav koja je povezivala nju i Čedomira. Čedomir je bio policajac, a iz ljubavi prema Vesni vratio se u Sarajevo, gdje su započeli zajednički život. Vesna je odrasla s ocem, budući da su joj roditelji bili razvedeni. Njen otac je bio stariji policajac, poznat po svom čvrstom karakteru, kao i njen suprug. Nakon što je napustila očev dom, Vesna je živjela samo s Čedomirom, s kojim je kasnije dobila dvoje djece – kćerku Sanju i sina Tea.
Na popisu stanovništva 1991. godine, Čedomir se izjasnio kao Indijanac, što ga je učinilo jednim od rijetkih ljudi koji su se tako izjasnili. Vesna se prisjeća da su ih na vjenčanju kumovali muslimanski komšije, što je bio znak njihove bliske povezanosti s ljudima iz različitih religijskih zajednica.
Jedan od zanimljivijih aspekata Čedomirovog života bio je njegov osjećaj bliskosti s islamom. On je često govorio kako ga je kao dijete dojila muslimanka po imenu Esma, što je ostavilo dubok trag na njegovom duhovnom životu. Čedomir je bio uvjeren da ga je ta veza s islamom uvijek pratila zbog “muslimanskog mlijeka” koje je primio kao dijete. Vesna, s druge strane, ističe da nije bila religiozno odgajana, jer je njen otac bio stariji komunistički policajac. Kad je Vesninom ocu umrla majka, mnogi su govorili da on neće dopustiti svećeniku da dođe na sahranu, što se i obistinilo. Vesna je odrastala u takvom duhu, iako je povremeno odlazila kod svekrve na proslavu Božića, ali nije osjećala tu tradiciju kao svoju.
Prekretnica u Vesninoj duhovnoj putanji dogodila se nakon preseljenja u Pazarić. Jednog dana, lokalni efendija pozvao je svu djecu, uključujući i Vesninu, da se okupe u džamiji i učestvuju u aktivnostima. Efendija nije pravio razliku među djecom, iako su Vesnina djeca bila sama s njom. Taj čin ljubaznosti i otvorenosti duboko je dirnuo Vesnu. Počela je gajiti poštovanje prema efendiji i džamiji, pa je odlučila da nikada ne ulazi u džamiju bez pokrivala za glavu. Vesnina kćerka je ubrzo počela klanjati, a Vesna ju je poticala da uči Kur’an naglas kako bi ga i ona mogla čuti. Ti mali, ali značajni momenti postupno su mijenjali Vesnino srce i približili je islamu.
Vesna, koja se sada zove Esma, prošla je kroz duhovnu transformaciju koja je bila duboko ukorijenjena u njenim životnim iskustvima i susretima s ljudima različitih vjera. Njena priča je svjedočanstvo o snazi ljubaznosti, otvorenosti i međuljudskih odnosa koji su joj pomogli da pronađe svoj put prema islamu. Esma danas gleda na svoj život kao na putovanje koje ju je vodilo do nove vjere, zahvalna za sve trenutke i ljude koji su bili dio tog puta.
