Prednost učenjaka nad pobožnjacima u očima šejtana
Islam visoko cijeni učenjake (alim) i njihovo znanje. Islamski učenjak, koji dobro razumije i primjenjuje vjerske propise, smatran je vrjednijim i značajnijim od pobožnjaka (abid) koji nije učenjak. Ibnul-Kajjim el-Dževzijje, poznati islamski učenjak, zabilježio je predaju od Ebu Hurejre, r.a., u kojoj se kaže: “Fakih – islamski pravnik ili učenjak, teži je šejtanu od hiljadu pobožnjaka.” (Miftah Darus-sea’de, I/267.)
Razlog zašto se šejtani više boje učenjaka
Ibnul-Kajjim objašnjava da islamski učenjak kvari i ruši sve što šejtan pokuša sagraditi. Kad god šejtan pokuša uvesti neku novotariju i ukloniti sunnet, alim se ispriječi između njega i njegovog cilja. Zbog toga, nema ništa gore i teže šejtanu od postojanja islamskih učenjaka među muslimanima. Smrt i nestanak učenjaka šejtan smatra velikom prilikom da pokvari vjeru i odvede ljude u zabludu. S druge strane, pobožnjak se fokusira na svoju borbu protiv šejtana kako bi sačuvao samog sebe.
Razlika između učenjaka i pobožnjaka
Ibnul-Kajjim el-Dževzijje prenosi priču koja ilustruje razliku između učenjaka i pobožnjaka. El-Muzeni prenosi od Ibn Abbasa, r.a., da su šejtani pitali Iblisa: “Vođo naš, zašto se raduješ smrti učenjaka više nego smrti pobožnjaka?” Iblis ih je poveo do jednog pobožnjaka koji se posvetio ibadetu i zatražili su dozvolu da mu postave pitanje. Iblis ga je upitao: “Može li tvoj Gospodar stvoriti cijeli svijet u ljusci jajeta?” Pobožnjak je odgovorio: “Ne znam.” Iblis je tada rekao svojim sljedbenicima: “Zar ne vidite da je učinio nevjerstvo (kufr) svojim odgovorom?” Zatim su otišli do učenjaka koji je sjedio u naučnoj halki sa svojim učenicima i postavili mu isto pitanje. Učenjak je odgovorio: “Može.” Iblis je upitao: “A kako?” Učenjak je odgovorio: “Kada On nešto hoće, On samo kaže: -Budi! – i ono bude.” Iblis je tada rekao svojim šejtanima: “Vidite, ovaj učenjak nam kvari posao kod mnogih ljudi, dok pobožnjak nije u stanju spasiti ni samog sebe.”
Znanje je najbolji imetak
Ibnul-Kajjim u svojoj knjizi “Miftahu Daris-se’ade” (I/361) donosi još jednu priču o vrijednosti znanja. Prenosi se da je jedan učenjak putovao na lađi s bogatim trgovcima. Lađa se razbila i trgovci su nakon ponosnog života postali poniženi siromasi. Stigli su u jedno mjesto gdje su ljudi s posebnim poštovanjem dočekali i ugostili učenjaka. Kada su trgovci htjeli da se vrate kući, pitali su učenjaka: “Želiš li možda poslati pismo svojoj porodici?” Odgovorio je: “Naravno! Recite im: Ako želite da uzmete imetak, uzmite onaj koji se neće utopiti kad se lađa razbije. Uzmite znanje, to je najbolja trgovačka roba.”
Zaključak
Ove priče jasno pokazuju važnost znanja u islamu. Islamski učenjaci imaju ključnu ulogu u očuvanju vjere i sprječavanju šejtana da zavede ljude. Njihovo znanje je neprocjenjivo blago koje pruža zaštitu ne samo njima nego i zajednici. Stoga je stjecanje znanja jedna od najvažnijih dužnosti svakog muslimana. Znanje ne samo da obogaćuje naš duhovni život, već nas čini sposobnima da prepoznamo i odbacimo šejtanove zamke i laži.
Izvori
Ove priče i mudrosti preuzete su iz djela hfz. Husejna Čajlakovića, kao i iz djela Ibnul-Kajjima el-Dževzijje, koje su obradili islamski učenjaci i prenosioci tradicije. Ove predaje naglašavaju vrijednost učenjaka i važnost stjecanja znanja za svakog muslimana.
