Kada se čovjek razboli, vjernik ili vjernica, Allah dž.š. pošalje četiri meleka da obave određene zadatke prije nego što bolest počne. Prvom meleku Allah dž.š. naređuje da oduzme snagu tom čovjeku, čineći ga slabim i nemoćnim. Drugi melek dobije zadatak da mu oduzme osjećaj za slast hrane, pa bolesnik gubi apetit i uživanje u hrani. Treći melek ima zadatak da mu uzme svjetlost s lica, što čini da njegovo lice postane žuto i blijedo. Četvrti melek dobije naređenje da uzme sve njegove grijehe, ostavljajući ga čistim i bezgrešnim.
Kada Allah dž.š. odluči da vrati zdravlje tom bolesniku, naređuje prvom meleku da mu vrati snagu, pa on ponovo postaje jak i vitalan. Drugom meleku naređuje da mu vrati osjećaj za slast hrane, pa bolesnik opet uživa u hrani. Trećem meleku naredi da vrati svjetlost na njegovo lice, pa lice ponovo postane zdravo i sjajno. Međutim, četvrtom meleku, onom koji je uzeo grijehe, ne naređuje da ih vrati. Taj melek tada skrušeno pada na sedždu pred Allahom dž.š. i kaže: “O, Gospodaru Uzvišeni, mi smo bili četiri meleka po Tvom naređenju. Trojici od nas si naredio da vrate ono što su uzeli od bolesnika. Meni nisi naredio da mu vratim grijehe koje sam uzeo.”
Allah dž.š. odgovara: “Ne pristoji mojoj časti i nije lijepo da ti naredim da mu vratiš njegove grijehe nakon što sam ga izmučio bolešću.” Melek zatim pita: “O, Gospodaru, šta da radim s grijesima?” Allah dž.š. mu odgovara: “Idi i baci ih u more.” Melek posluša i ode, te baci grijehe u more.
Ova priča, preuzeta iz sahih hadisa, ilustrira Allahovu milost i mudrost u tretiranju vjernika tokom bolesti. Pokazuje kako Allah koristi bolest kao sredstvo čišćenja vjernika od grijeha, a nakon oporavka, vjernik ostaje čist i bezgrešan, dok grijesi bivaju zauvijek uklonjeni. Tako se vjernik nakon bolesti vraća ne samo fizički zdrav, već i duhovno očišćen. Ova priča podsjeća vjernike na važnost strpljenja i vjere u Allahovu milost, jer svaka nedaća nosi sa sobom i priliku za duhovni rast i čišćenje.
