Prije više od četrnaest stoljeća, Poslanik Muhammed, mir nad njim, spomenuo je naučnu činjenicu koja je tek nedavno potvrđena modernom naukom. Specijalisti embriologije su dokazali, kao što je istaknuto u opsežnom istraživanju dr. Muhammeda Ali El-Bara, da je ljudsko tijelo stvoreno iz izrazito osjetljivog vlakna nazvanog “prvobitno tkivo”.
Poslanik Muhammed, mir nad njim, opisao je početak Sudnjeg dana rekavši: „Spustit će se kiša sa neba, pa će ljudi izaći kao što niče bilje. Svaki dio čovjeka će istrunuti osim jedne koščice, a to je repnjača. Od nje će ljudi biti sastavljeni na Sudnjem danu.“[1] U drugom hadisu, Poslanik je kazao: „Kod čovjeka postoji jedna kost koju zemlja nikada neće razjesti. Od nje će ljudi biti sazdani na Sudnjem danu.“ Kada su ga upitali koja je to kost, odgovorio je: „To je repnjača.“[2]
Učenjaci pojašnjavaju da je adžebuz-zeneb (repnjača) kost koja se nalazi na dnu kičmenog stuba. Mnogi hadisi govore da je ova kost veličine zrna gorušice i da će iz nje tijelo čovjeka ponovno izrasti. Ona se formira 15. dana nakon oplodnje jajne ćelije i usađivanja u zid maternice. Kada se ovo prvobitno vlakno stvori, svi organi embrija počinju se formirati, naročito nervni sistem, osnovni dijelovi kičmenog stuba i ostali dijelovi tijela. Allah je ovom vlaknu dao sposobnost stimuliranja ćelija da se dijele, razlikuju i usvajaju specifične karakteristike. Također, ono pomaže ćelijama da se organiziraju u posebna tkiva i organe, koji zajedno funkcioniraju u tijelu.
Nakon čovjekove smrti, ovo prvobitno vlakno se raspada, osim jednog malog dijela – repnjače – koja ostaje na dnu kičmenog stuba. Hadisi pojašnjavaju da će iz ovog dijela tijelo čovjeka ponovo biti stvoreno na Sudnjem danu, kao što biljka niče iz sjemena. Ovaj proces će se desiti kada posebna kiša padne sa neba, voljom Svemogućeg Allaha.
Skupina kineskih naučnika potvrdila je ovu činjenicu kroz laboratorijske eksperimente, dokazavši da je potpuno nemoguće uništiti repnjaču. Pokušavali su je uništiti hemijskim putem koristeći najjače kiseline, paljenjem, udaranjem i izlaganjem različitim tipovima zračenja, ali nisu uspjeli. Ovi eksperimenti definitivno dokazuju da je hadis Poslanika, mir nad njim, istinit i da je prethodio svim modernim naučnim istraživanjima.
Ova otkrića su nevjerovatno značajna jer potvrđuju vjerodostojnost Poslanikovih riječi i nadmašuju sva očekivanja modernih naučnih metoda. Ovi hadisi su nas podsjetnik na Allahovu svemoć i mudrost te nas potiču da razmišljamo o čudima koja nas okružuju. U konačnici, oni nas uče važnosti vjere i povjerenja u Allahove riječi, koje su istinite i vječne.