U jednoj radijskoj emisiji uživo, koja se bavila svakodnevnim problemima običnih ljudi, javila se starija žena – nana, koja se požalila na svoju tešku situaciju. Nana je pričala kako nema osnovnih namirnica poput brašna, soli i kahve, ali je izražavala nadu da će joj Bog obezbijediti potrebnu opskrbu. Njena priča dirnula je mnoge slušaoce, ali jedan bogataš, koji je bio ateista, odlučio je da se našali na njen račun i da je ponizi.
Bogataš je naredio svom radniku da pripremi paket s namirnicama i odnesi nani, uz napomenu da joj kaže kako taj paket šalje šejtan. Radnik je poslušao svog gazdu, spremio bogat paket i otišao do nanine kuće.
Kada je radnik stigao, nana je bila iznenađena i radosna zbog paketa. U njemu su se nalazile razne namirnice: brašno, kahva, šećer, suho meso i još mnogo toga. Nana je bila presretna i pozvala radnika u kuću da popiju kahvu.
“Dođi, sinko, da nana zaspe kahvu. Brzo će biti gotovo,” rekla je ona s osmijehom.
Radnik je, međutim, odbio poziv, rekavši: “Nemam vremena, nano, žurim.”
Nana je insistirala: “Ma kako nemaš vremena, hajde ulazi.”
Radnik je ponovno odbio, objašnjavajući: “Stvarno nemam vremena. Moram ići. Nego, nano, interesuje li te ko ti je ovo poslao?”
Nana je mirno odgovorila: “Sinko, mene to ne zanima. Kad meni Dragi Allah propiše nafaku i nanijeti nešto da dobijem, On će narediti, ako treba, da mi to donese i sam šejtan.”
Ova priča, preuzeta od Fahrudina Sinanovića, pokazuje duboku vjeru i zahvalnost nane, koja je znala da njen opskrba dolazi od Boga, bez obzira kroz čije ruke stiže. Nana je svojim odgovorom ne samo pokazala svoju vjeru, već i ponizila bogataša koji je pokušao da je ismije. Ona je dokazala da je istinska vjera i nada u Boga jača od bilo kakve zlonamjerne šale. Podijelite ovaj članak kako biste prenijeli poruku o snazi vjere i ljudskog dostojanstva.