Na Sudnjem danu, svi mi vjerujemo da ćemo stati pred Stvoritelja, pred Boga, i odgovarati za svoja djela i uvjerenja tokom života na Zemlji. Taj dan se naziva Sudnji dan jer će tada Bog donijeti konačnu presudu nad svakim od nas.
Zamislimo scenarij u kojem ja stojim pred Allahom na Sudnjem danu, i Bog me pita: “Zašto nisi vjerovao da sam Ja postao čovjek i da sam umro na križu za vaše grijehe? I zašto nisi prihvatio da je Biblija Moja objavljena riječ?” Na to bih odgovorio:
“O Allahu, Ti si Gospodar i Stvoritelj nebesa i zemlje, Ti si Jedini bez početka i kraja, Savršeni u svakom pogledu. Kako bih mogao i zamisliti, a kamoli vjerovati, da si Ti postao slabašni čovjek i da si umro? Kako mogu vjerovati da je knjiga koja sadrži kontradikcije i neslaganja Tvoja riječ, kad si Ti Sveznajući Stvoritelj?”
Ako Bog odluči da me pošalje u pakao, nikada ne bih mogao vjerovati da mi je pravedno suđeno. Nikada ne bih razumio zašto bih bio kažnjen zbog toga što sam slavio Stvoritelja nebesa i zemlje.
S druge strane, zamislimo da kršćani stanu pred Boga na Sudnjem danu i da ih On upita: “Kako ste mogli vjerovati da sam Ja, Stvoritelj nebesa i zemlje, postao smrtni čovjek? Kako ste mogli tvrditi da sam Ja postao ljudsko biće, prolazio kroz fizičke potrebe, da me je rodila žena, da sam bio razapet i umro? Kako ste mogli smatrati knjigu punu kontradikcija i neslaganja Mojom riječi?” Kada Bog kršćane pošalje u pakao, oni će shvatiti da su zaslužili kaznu zbog svojih uvjerenja.
Ovaj dijalog između Stvoritelja i vjernika na Sudnjem danu ilustrira duboke razlike u teološkim stavovima između muslimana i kršćana. Muslimani čvrsto vjeruju u Allahovu jedinstvenost i savršenstvo, te smatraju da je nemoguće da se Bog inkarnira u ljudski oblik i umre. S druge strane, kršćani vjeruju u Isusovu božansku prirodu i njegovu ulogu kao Spasitelja koji je preuzeo grijehe čovječanstva na sebe.
Kroz ovaj zamišljeni dijalog, možemo vidjeti kako bi se različite religijske perspektive mogle manifestirati na Sudnjem danu. Svaka strana ima svoja uvjerenja koja smatra istinitima i logičnima u okviru svoje vjerske tradicije. Ova razmjena stavova naglašava važnost međusobnog razumijevanja i poštovanja različitih vjerskih uvjerenja, iako se možda nikada neće složiti oko fundamentalnih teoloških pitanja.
Na kraju, svrha ovog dijaloga nije osuda, već podsjetnik na važnost razmišljanja o vlastitim vjerovanjima i otvorenost prema razumijevanju onih koji misle drugačije. Sudnji dan, kao koncept prisutan u mnogim religijama, poziva nas da preispitamo svoje postupke i uvjerenja, te da težimo istini i pravednosti u našem životu.
