Ostavili su me na mostu u Zvorniku kada sam imala pet dana, priča Sahba Mustafić, dok sjedi u Potočarima pored sinovog mezara…
Rođena je kao Srpkinja, otac Rado – majka Zagorka, i upisana kao Dostana, ali je roditelji nisu željeli i ostavili na mostu u Zvorniku kada je imala pet dana.
Od petog dana života je prihvaćena u muslimansku porodicu kod Muje Bajrića u Drinjaču. Kaže da je sad njezino ime Sahba i kroz suze ponavlja da ne želi čuti da se zove Dostana. Klanja, posti i u duši je muslimanka. – Meni je otac Mujo život spasio, ja to ne mogu zaboraviti, kaže ona.
Supružnici koji su je usvojili dugo nisu imali svoje djece. Da bi nakon usvajanja Sahbe supruga ostala trudna, rodila sina i na porođaju umrla.
Sahba ostaje sama sa ne biološkim ocem i njegovim sinom. Kao mlada se udaje i zasniva porodicu sa Jusom. Rađa kćerku i dva sina.
Sin Haso s ocem Jusom za vrijeme agresije na BiH, tražeći spas, odlazi u šumu. Pronađeno je kaže pet kostiju i zakopan je u mezarju Potočari.
Upravo pored njegovog mezara sjedi, plače i priča nam svoju tužnu sudbinu. Suprug Juso je pronađen i zakopan u Memićima.
Sahba trenutno živi u Tuzli i ne tako lagodan život.
Dok sjedimo i razgovaramo prilazi joj gospodin koji se s njom vozio u autobusu iz Tuzle do Potočara i vadi iz ruksaka nešto da pojede. Ona ga blagosivlja i kroz suze zahvaljuje.
Ispričala je ona nama još mnogo toga. Svoju patnju kroz koju je prolazila i kroz koju danas prolazi, ali nekom drugom prilikom možda kažemo više..
