Na našim prostorima postoje običaji vezani za umrle koji nemaju osnova u islamu i često su u suprotnosti s islamskim učenjima. Zbog dugotrajnog procesa ateizacije društva, uvedene su prakse koje nisu u skladu s islamskim propisima. Ovi običaji, vezani za smrt, ukop, uređenje mezara i kasnije obrede, postali su široko rasprostranjeni među Bošnjacima i Bošnjakinjama, iako su strogo zabranjeni u islamu.
Jedna od ovih pojava je izgradnja nadgrobnih spomenika i stavljanje slika umrlih osoba na mezare. Ovaj običaj je postao uobičajen čak i na mezaristanima uz džamije. Mnogi ljudi vjeruju da time čine dobro svojim umrlim roditeljima i prijateljima, ali takve radnje su u suprotnosti s islamskim učenjima. Mezar treba biti obilježen jednostavno, kako bi se znalo da je to mezar, ali bez izgradnje spomenika ili postavljanja slika. Dozvoljeno je postaviti nišane kod glave i nogu umrle osobe, na kojima može biti napisano ime radi lakšeg pronalaska mezara.
Izgradnja bilo kakvih objekata na mezaru nije dozvoljena u islamu. Ovo uključuje nadgrobne spomenike i postavljanje slika umrlih. Te radnje su strogo zabranjene i oni koji ih čine snose odgovornost pred Allahom. Muslimanska zajednica također snosi odgovornost ukoliko samo posmatra te pojave i ništa ne čini na njihovom suzbijanju. Muslimani su dužni osigurati groblja uređena po islamskim propisima i poštovati islamski kodeks ponašanja prilikom ukopa svojih umrlih.
Na našim prostorima postoje i drugi običaji koji nemaju osnova u islamu, poput sedmina, četrdesnica, polugodišnjica i godišnjica. Ovi običaji postali su toliko rasprostranjeni da su skoro poprimili oblik vjerskih obreda. Često, ljudi koji ne prakticiraju redovno namaz ili ne idu u džamiju, ipak prave sedmine i četrdesnice kada im neko umre. Na tim skupovima često prisustvuju žene koje dolaze u džamiju nepropisno obučene, čime skrnave svetost džamija.
Islam je tokom povijesti postavio džamije kao mjesta za klanjanje namaza, veličanje Allaha i edukaciju muslimana. Žalosno je vidjeti žene koje u džamiju ulaze nepropisno obučene, čekaju pred džamijom da se klanja namaz, a potom prisustvuju tevhidu. U relevantnoj islamskoj literaturi, pitanja smrti, dženaze, ukopa i sjećanja na umrle ne spominju ove običaje. Poslanik, s.a.v.s., i prve generacije muslimana nisu prakticirali ove običaje, koji su najvjerovatnije preuzeti iz kršćanske tradicije.
Dr. Enes Ljevaković, profesor fikha na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu, naglasio je da sedmine, četrdesnice, polugodišnjice i godišnjice nemaju utemeljenja u islamskim izvorima i nisu obavezne. Međutim, s obzirom na njihovu ukorijenjenost, mogao bi se tolerisati njihov edukativni aspekt, gdje bi se okupljeni podučavali o vjeri. Na takvim skupovima mora se pridržavati islamskog kodeksa ponašanja i odijevanja, posebno žene i djevojke.
Ove običaje treba postepeno ukidati i educirati ljude o pravim islamskim praksama. Na taj način bi se mogla tolerirati praksa održavanja tevhida, uz napomenu da to nije vjerska obaveza i da se može upriličiti bez vezivanja za određeni termin ili broj dana.
