Oštre reakcije na mural Ratku Mladiću u Dvorovima: javni prostor nije mjesto za glorifikaciju osuđenih ratnih zločinaca
Postavljanje murala s likom Ratka Mladića na zidu stadiona Fudbalskog kluba Proleter u Dvorovima kod Bijeljine izazvalo je burne reakcije u javnosti, a među prvima je oštro reagovao advokat Duško Tomić. On je ovaj potez nazvao neprihvatljivim, sramotnim i opasnim po društvo, ističući da se javni prostor ne smije pretvarati u mjesto za veličanje osoba pravosnažno osuđenih za najteže zločine. Tomić je pozvao i SIPA-u da hitno reaguje i utvrdi odgovornost za ovaj čin.
Prema njegovim riječima, problem nije samo u samom muralu, nego i u poruci koju on šalje široj javnosti, posebno mladima i sportskim zaljubljenicima koji svakodnevno prolaze pored stadiona. Javni prostor, naglasio je, mora biti mjesto zajedništva, sporta i poštovanja zakona, a ne platforma za poricanje i relativizaciju zločina. Tomić je podsjetio da Bosna i Hercegovina ima zakonske mehanizme kojima se sankcioniše veličanje ratnih zločinaca, te da institucije ne smiju ostati nijeme kada se takvi incidenti dogode.
Posebno je oštar bio njegov stav da je riječ o krivičnom djelu, a ne o običnom grafitu ili obliku navijačkog izražavanja. Tomić je poručio da svako ima pravo da u privatnom prostoru izražava lična uvjerenja, ali da se granica jasno povlači kada se takvi sadržaji pojavljuju na mjestima koja pripadaju svima. “Svako može na svojoj kući uraditi šta želi, ali niko nema pravo da ratnog zločinca postavlja na javno mjesto i time vrijeđa žrtve,” poručio je, kako je prenijela Fena.
Advokat je dodao i da se kao Semberac ograđuje od ovakvog postupka, naglasivši da on ne predstavlja ni dostojanstvo lokalne zajednice ni vrijednosti koje bi trebalo njegovati u javnom prostoru. U njegovoj reakciji posebno je naglašena osuda vandalizma i pokušaja da se osoba osuđena za ratne zločine prikaže kao heroj. Takav pristup, rekao je, produbljuje podjele i otvara prostor za nove tenzije, umjesto da doprinosi suočavanju s prošlošću i izgradnji povjerenja među ljudima.
Zašto ovakvi murali izazivaju toliko snažne reakcije
Murali i javni grafiti nikada nisu samo pitanje estetike. U društvima koja su prošla kroz rat, etničke podjele i masovna stradanja, oni često postaju simboli političkih poruka, identitetskih sukoba i borbe za interpretaciju historije. Kada se na javnom mjestu pojavi lik osobe osuđene za ratne zločine, to se ne doživljava kao neutralan umjetnički izraz, nego kao namjerno veličanje zločinačke politike i uvreda za žrtve i njihove porodice.
U bosanskohercegovačkom kontekstu, ime Ratka Mladića nosi izuzetno teško i bolno značenje. Kao pravosnažno osuđena osoba za ratne zločine i zločin genocida, njegov lik na javnom zidu ne može se posmatrati odvojeno od presuda, historijskih činjenica i dubokih trauma koje i dalje postoje u društvu. Zbog toga svako javno isticanje njegovog lika izaziva ne samo političku nego i moralnu osudu, jer vrijeđa sjećanje na hiljade žrtava i preživjelih.
Pravno posmatrano, BiH je kroz svoj krivični okvir jasno propisala da javno odobravanje, opravdavanje ili veličanje zločina genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina predstavlja kažnjivo ponašanje. Upravo zato ovakvi slučajevi ne bi smjeli ostati samo na nivou medijskih reakcija i ogorčenja javnosti. Potrebno je da institucije djeluju brzo, kako bi se poslala jasna poruka da zakon vrijedi jednako za sve i da nema prostora za glorifikaciju osuđenih ratnih zločinaca.
Institucije, odgovornost i poruka mladima
U ovakvim situacijama odgovornost ne leži samo na onima koji su mural nacrtali, nego i na onima koji su omogućili da on stoji na javnom prostoru bez reakcije. Uloga lokalnih vlasti, sportskih kolektiva i komunalnih službi posebno je važna, jer njihova pasivnost često bude shvaćena kao prešutno odobravanje. Ako se mural ostavi netaknut, šalje se poruka da je društvo spremno tolerisati govor mržnje i poricanje sudski utvrđenih zločina.
Stručnjaci za društvene odnose i tranzicijsku pravdu često upozoravaju da ovakvi simboli imaju dugotrajan uticaj na javno mnijenje. Mladi ljudi, koji možda nemaju lično sjećanje na rat, preko ovakvih poruka stvaraju sliku o tome šta je u društvu prihvatljivo, a šta nije. Zato je važno da reakcija bude brza, jasna i principijelna. Nepostojanje sankcije može normalizovati ekstremizam, dok odlučna reakcija institucija može pomoći u izgradnji kulture odgovornosti i poštovanja žrtava.
Upravo zato su pozivi poput Tomićevog važni ne samo kao individualni stav, nego i kao podsjetnik da društvo mora razvijati nultu toleranciju prema simbolima koji veličaju nasilje i ratne zločine. Takve slike ne doprinose pomirenju, nego obnavljaju stare rane i podstiču nove sukobe u javnom diskursu. Umjesto da sportski objekti budu mjesta okupljanja i fer-pleja, oni se pretvaraju u poligon za političku provokaciju i ideološku poruku koja nema ništa zajedničko sa sportom.
Ovaj slučaj još jednom pokazuje koliko je važno da Bosna i Hercegovina dosljedno primjenjuje svoje zakone i da se javno distancira od svakog pokušaja rehabilitacije osuđenih ratnih zločinaca. Poštovanje prema žrtvama, vladavina prava i odgovornost institucija moraju biti iznad svake vrste provokacije. Samo tako se može graditi društvo koje neće slaviti zločin, nego će se temeljiti na istini, pravdi i dostojanstvu svih njegovih građana.













