Koalicioni dogovor u NSRS: Stevandić na čelu parlamenta, a SNSD predlaže potpredsjednike iz reda hrvatskog i bošnjačkog naroda
Raspodjela najviših funkcija u Narodnoj skupštini Republike Srpske ponovo je došla u fokus javnosti nakon što je poslanik SNSD-a Srđan Mazalica otkrio detalje koalicionog dogovora o rukovodstvu entitetskog parlamenta. Prema njegovim riječima, već je usaglašeno da će Nenad Stevandić obavljati funkciju predsjednika NSRS, čime je potvrđen raspored snaga unutar vladajuće većine koja će u narednom periodu voditi skupštinske procese.
Mazalica je u gostovanju na ATV-u istakao da se dogovor ne odnosi samo na predsjedničku poziciju, nego i na kompletan sastav rukovodstva parlamenta. Kako je naveo, koalicija je uskladila i imena potpredsjednika Narodne skupštine, pri čemu SNSD predlaže kandidate iz reda hrvatskog i bošnjačkog naroda. Time je, kako tvrdi vladajuća većina, zaokružen okvir političkog aranžmana koji bi trebalo da osigura nesmetan početak rada novog saziva skupštine.
Prema informacijama koje je iznio Mazalica, Snježana Gvozden bi trebalo da bude potpredsjednica NSRS iz reda hrvatskog naroda, dok bi u ime SNSD-a i vladajuće strukture funkciju potpredsjednice iz reda bošnjačkog naroda preuzela Nina Bukejlović. Kao potpredsjednik iz reda srpskog naroda, prema ovom dogovoru, predložen je Nedeljko Čubrilović. Ovakav raspored funkcija pokazuje da vlast želi institucionalno obuhvatiti sve tri konstitutivne zajednice, ali i da pri tome zadržava čvrstu političku kontrolu nad parlamentarnim rukovodstvom.
U isto vrijeme dogovorene su i važne kadrovske pozicije u stručnoj službi Narodne skupštine. Mazalica je rekao da će generalni sekretar biti Dragan Dakić, dok će njegov zamjenik biti Boran Bosančić. Takva raspodjela pozicija nije samo administrativnog karaktera, nego ima i političku težinu, jer sekretarijat parlamenta ima značajnu ulogu u organizaciji sjednica, procedurama, protokolu i tehničkoj pripremi skupštinskog rada. Upravo zbog toga se ove funkcije često posmatraju kao dio šireg političkog balansa unutar vlasti.
Mazalica je najavio da će koalicioni sporazum potpisati ukupno 56 narodnih poslanika, što, prema njegovoj ocjeni, potvrđuje stabilnu i uvjerljivu većinu u parlamentu. On je naveo da će se time u Narodnoj skupštini jasno manifestovati dvotrećinska većina, što vladajućoj koaliciji daje dodatnu političku snagu u donošenju odluka, usvajanju zakona i izboru delegata za viši nivo institucija. U parlamentarnim sistemima ovakva većina često znači mnogo više od obične većine, jer otvara prostor za šire institucionalne intervencije i uticaj na ključne procese.
Posebno interesantan dio ovog aranžmana odnosi se na izbor delegata za Dom naroda, jer je Mazalica naglasio da je broj potpisnika sporazuma dovoljan da većina obezbijedi četiri delegata. U političkom smislu, to je važno jer se Dom naroda smatra jednim od ključnih mehanizama kroz koje se štite vitalni nacionalni interesi i kroz koje se često vode najvažnije političke bitke. Zbog toga svaka promjena u raspodjeli delegatskih mjesta izaziva veliku pažnju i analizu, kako u javnosti tako i u političkim krugovima.
Kontroverza oko prijedloga za bošnjačkog potpredsjednika NSRS
Najviše polemika u javnosti izazvao je prijedlog da Nina Bukejlović bude potpredsjednica Narodne skupštine iz reda bošnjačkog naroda. Razlog za to nije samo politička pripadnost, nego i njena ranija promjena nacionalnog izjašnjavanja, što je u proteklim godinama više puta otvaralo pitanje principa i političke pragmatičnosti u izboru nosilaca funkcija. Upravo zbog te činjenice njen izbor se ne posmatra samo kao kadrovsko rješenje, nego i kao simbol šire političke prakse u kojoj se etnička pripadnost ponekad koristi u institucionalne svrhe.
Bukejlović, koja je političku karijeru započela u SDS-u, a zatim prešla u SNSD, već je ranije bila u centru pažnje zbog toga što se na lokalnim izborima 2016. godine izjasnila kao Srpkinja, dok se uoči općih izbora 2018. godine izjasnila kao Bošnjakinja. Tada je cilj bio da osigura kompenzacijski mandat u Narodnoj skupštini Republike Srpske. Ovakva promjena izazvala je pravne i političke rasprave, jer je u pitanju bio presedan koji je mnogima pokazao koliko je kompleksno i osjetljivo pitanje etničkog izjašnjavanja u okviru izbornog sistema BiH.
Sud Bosne i Hercegovine je u tom slučaju prihvatio žalbe i poništio odluku Centralne izborne komisije BiH o dodjeli mandata, uz obrazloženje da kandidati ne mogu mijenjati nacionalnu pripadnost tokom istog četverogodišnjeg izbornog ciklusa. Ta odluka je imala široke posljedice, jer je pokazala da pravni okvir nastoji spriječiti manipulacije identitetskim odrednicama radi političke koristi. Ipak, uprkos kontroverzama, Bukejlović je u kasnijim izbornim ciklusima nastavila da se izjašnjava kao Bošnjakinja, što joj je omogućilo da i dalje bude dio političkog i institucionalnog života u okviru entitetskog parlamenta.
Ovakva situacija još jednom otvara pitanje odnosa između formalne zastupljenosti konstitutivnih naroda i stvarne političke reprezentacije. U Bosni i Hercegovini, gdje su etnička pripadnost i ustavna ravnoteža duboko ugrađeni u institucije vlasti, svaki izbor na funkcije poput potpredsjednika parlamenta dobija dodatnu težinu. Zato i prijedlog SNSD-a da upravo Bukejlović predstavlja bošnjački narod izaziva reakcije, jer dio javnosti smatra da se time zanemaruje suština reprezentacije i jača percepcija političkog inženjeringa.
S druge strane, vladajuća koalicija ovim rasporedom nastoji pokazati stabilnost, funkcionalnost i spremnost da se institucije brzo konstituišu nakon izbora ili političkih dogovora. U praksi, izbor rukovodstva NSRS često se tumači i kao signal o tome kakav će biti odnos snaga u narednom periodu, koliko će vlast biti homogena i u kojoj mjeri će opozicija imati prostor da utiče na skupštinske procese. Zato je najava potpisa 56 poslanika više od tehničkog podatka – ona predstavlja političku poruku o širini koalicije i njenim ambicijama.
U cjelini, dogovor oko rukovodstva Narodne skupštine Republike Srpske pokazuje da se političke odluke u ovom entitetu ne svode samo na izbor ljudi za određene funkcije, nego i na precizno balansiranje između stranaka, etničkih kvota i institucionalnih interesa. Imena poput Stevandića, Gvozden, Čubrilovića i Bukejlović sada ulaze u prvi plan ne samo kao dio kadrovske kombinatorike, već i kao simbol načina na koji se u BiH gradi vlast, raspoređuje uticaj i oblikuje parlamentarna većina. Upravo zato će se naredni koraci koalicije pažljivo pratiti, jer svaka nova odluka može dodatno uticati na političku dinamiku u Republici Srpskoj i šire.













