Stojković: Vučić navodno širi paniku među investitorima i ugrožava ekonomsku stabilnost Srbije
Beogradski advokat Čedomir Stojković uputio je javno upozorenje nadležnim institucijama i građanima, tvrdeći da aktuelno djelovanje Aleksandra Vučića ne predstavlja samo politički problem, nego i ozbiljnu prijetnju ekonomskom poretku Srbije. Prema njegovim navodima, riječ je o ponašanju koje, kako kaže, može imati direktne posljedice po investicione tokove, poslovnu klimu i egzistenciju velikog broja radnika širom zemlje. Stojković je u videoobraćanju poručio da pitanje više nije vezano za afere iz prošlosti, nego za ono što se, prema njegovom mišljenju, dešava u ovom trenutku.
U središtu njegovih tvrdnji nalazi se optužba da Vučić navodno koristi ranije stečene kontakte i autoritet bivšeg državnog funkcionera kako bi direktno komunicirao sa stranim investitorima. Stojković tvrdi da Vučić privatnim telefonskim pozivima pokušava odvratiti pojedine ulagače od nastavka poslovanja u Srbiji ili ih navesti da povuku kapital koji su već uložili. Prema toj interpretaciji, takvo ponašanje ne bi bilo samo politički neodgovorno, već i potencijalno štetno za cijelu privredu, jer stvara atmosferu nepovjerenja i nesigurnosti na tržištu.
Advokat je posebno naglasio da se, prema njegovim riječima, investitorima prenosi poruka da u Srbiji vlada kaos, da su institucije nestabilne i da bi eventualna promjena vlasti donijela represivno i nepredvidivo okruženje za poslovanje. Stojković je ocijenio da se kroz takvu retoriku širi strah i panika, jer investitori ne reagiraju samo na formalne zakone i ekonomske pokazatelje, već i na percepciju političke sigurnosti. Upravo zato, kako tvrdi, svaki javni ili privatni signal koji sugerira nestabilnost može imati ozbiljne posljedice po fabrike, radna mjesta i lokalne zajednice koje zavise od stranog kapitala.
Kao argument za svoje tvrdnje, Stojković je naveo i snimak na kojem Vučić javno govori da posjeduje informacije o tome da jedan portugalski investitor odustaje od ulaganja u Bačkoj Topoli, kao i da jedna velika kompanija neće učestvovati na izložbi Expo. Po mišljenju advokata, takvi detalji otvaraju ozbiljno pitanje: kako jedna privatna osoba, bez zvanične funkcije, može znati informacije prije nego što one postanu službene? Stojković iz toga zaključuje da Vučić, kako kaže, ne samo da raspolaže osjetljivim informacijama, nego da svojim izjavama i aktivnostima možda aktivno doprinosi stvaranju situacije koju kasnije predstavlja kao političku posljedicu.
U svom istupu Stojković je otišao i korak dalje, povezujući cijelu priču sa krivičnopravnim aspektom. On tvrdi da ovakvo ponašanje može potpasti pod odredbe člana 343. Krivičnog zakonika Republike Srbije, koji se odnosi na izazivanje panike i nereda. Prema njegovom tumačenju, ako neko namjerno širi netačne ili uznemirujuće informacije s ciljem destabilizacije društva ili ekonomije, tada to ne bi smjelo ostati samo na političkoj osudi, već bi trebalo rezultirati hitnim djelovanjem tužilaštva i drugih pravosudnih organa. Stojković smatra da je nužno spriječiti daljnje ponavljanje takvog ponašanja, uključujući i mogućnost pritvora kao preventivne mjere.
Šire posmatrano, ovaj slučaj otvara i pitanje odnosa između politike, ekonomije i javne percepcije. U zemljama koje zavise od stranih ulaganja, povjerenje investitora predstavlja jednu od najosjetljivijih komponenti stabilnosti. Dovoljna je jedna snažna poruka, nejasna najava ili izjava javne ličnosti da se na tržištu pokrenu sumnje, zadrže investicione odluke ili uspori realizacija projekata. Zato Stojkovićev istup ne treba posmatrati samo kao pravni apel, nego i kao upozorenje na to koliko su ekonomska očekivanja i politička komunikacija međusobno povezani.
Stojković je u obraćanju pokušao razdvojiti, kako je rekao, doprinos građana i radne snage od političkog uticaja jednog čovjeka. Istakao je da nijedan investitor u Srbiju nije došao zbog, kako je naveo, lične uloge Aleksandra Vučića, nego zbog geografskog položaja zemlje, njenih resursa i vrijednih radnika koji su godinama gradili poslovni ugled Srbije. Na taj način je sugerirao da je ekonomski razvoj rezultat šireg društvenog potencijala, a ne političkog marketinga. Time je, ujedno, osporio narativ prema kojem su strani ulagači vezani isključivo za političku stabilnost jednog lidera.
Posebno je upozorio na posljedice koje bi eventualno povlačenje kapitala moglo imati za lokalne zajednice i porodice koje žive od industrijske proizvodnje. U njegovoj interpretaciji, svaki odlazak investitora ne znači samo zatvaranje jednog projekta, nego i gubitak radnih mjesta, smanjenje budžetskih prihoda, pad kupovne moći i slabljenje čitavih lanaca dobavljača. Zbog toga je, kako tvrdi, riječ o pitanju koje nadilazi dnevnu politiku i postaje pitanje socijalne sigurnosti i egzistencije stotina hiljada građana.
Na kraju obraćanja Stojković je pozvao tužilaštvo da, prema njegovom mišljenju, hitno reaguje i spriječi daljnju štetu po državu i njene građane. Poručio je da se ignorisanjem ovakvih navoda šalje poruka nekažnjivosti, dok bi pravovremena reakcija institucija bila znak da zakon vrijedi jednako za sve. Upozorio je i da bi, ako država ne reaguje, nezadovoljstvo među građanima moglo prerasti u samoinicijativne pokušaje zaštite vlastite egzistencije, što bi dodatno povećalo tenzije u društvu. Upravo zato, ovaj istup odjekuje ne samo kao politička optužba, nego i kao poziv na institucionalni odgovor i smirivanje javnosti.
Čitav slučaj pokazuje koliko su danas granice između političke komunikacije, ekonomskih interesa i pravne odgovornosti osjetljive. U društvima sa snažnim političkim polarizacijama, svaka izjava može imati posljedice koje nadilaze trenutnu medijsku pažnju. Zato se i tvrdnje poput ovih moraju posmatrati pažljivo, uz provjeru činjenica i institucionalnu reakciju, ali i uz razumijevanje da se povjerenje investitora gradi godinama, a može biti narušeno vrlo brzo. U tom smislu, Stojkovićevo upozorenje predstavlja jedan od najdirektnijih javnih napada na način na koji se, po njegovom mišljenju, koristi politički uticaj u ekonomske svrhe.
