Šeranićev odlazak iz Vlade RS otvara važno političko pitanje uoči mogućih ustavnih promjena
Odluka Alena Šeranića da podnese ostavku na funkciju ministra zdravlja i socijalne zaštite Republike Srpske i preuzme poslanički mandat u Narodnoj skupštini Republike Srpske (NSRS) daleko je više od pukog kadrovskog poteza. Riječ je o političkom koraku koji dolazi u trenutku kada se u entitetu vode ozbiljne rasprave o odnosima snaga u institucijama, izboru delegata u Vijeću naroda RS i mogućim promjenama ustavnog okvira Republike Srpske.
Šeranićev slučaj posebno privlači pažnju jer se on po nacionalnosti izjašnjava kao Bošnjak, a upravo ta činjenica ima izuzetan značaj u političkom i pravnom sistemu Republike Srpske. U trenutku kada se broj predstavnika pojedinih konstitutivnih naroda u NSRS-u precizno prati i računa, svaki mandat može imati šire posljedice od samog zastupanja u parlamentu. U ovom slučaju, njegov prelazak iz izvršne vlasti u zakonodavnu nije samo personalna promjena, nego i faktor koji može utjecati na budući sastav Kluba Bošnjaka u Vijeću naroda RS.
Prema potvrđenim rezultatima Općih izbora u Bosni i Hercegovini, Koalicija za državu, koju čine probosanske stranke u Republici Srpskoj, osvojila je samo tri mandata u NSRS. S druge strane, SNSD će u novom sazivu imati četiri zastupnika koji se izjašnjavaju kao Bošnjaci: Alena Šeranića, Ninu Bukejlović, Dijanu Aramandu i Elvidu Vujić. Upravo takav raspored snaga čini ovu situaciju politički osjetljivom, jer utječe na mehanizam izbora delegata za Klub Bošnjaka u Vijeću naroda Republike Srpske.
Zašto je raspored bošnjačkih poslanika u NSRS-u važan
U institucionalnom sistemu Republike Srpske, poslanici koji pripadaju određenom konstitutivnom narodu učestvuju u izboru delegata za pripadajući klub u Vijeću naroda. To znači da broj bošnjačkih poslanika u NSRS-u nije samo statistički podatak, nego ključni element u proceduri formiranja Kluba Bošnjaka. Ako je broj poslanika manji od potrebnog broja delegata, tada se aktivira dodatni izborni mehanizam koji uključuje odbornike iz lokalnih skupština u Republici Srpskoj.
U praksi, to znači da se politička borba ne vodi samo u Narodnoj skupštini, nego i na lokalnom nivou. Odbornici iz opštinskih skupština mogu postati presudni u popunjavanju mjesta u Vijeću naroda, a samim tim i u oblikovanju odnosa snaga unutar kluba. Zbog toga je svaka promjena, uključujući i Šeranićev prelazak u parlament, pažljivo analizirana u političkim krugovima.
Šta kaže Izborni zakon BiH
Izborni zakon Bosne i Hercegovine predviđa rješenje za situacije kada u NSRS-u nema dovoljno poslanika iz određenog konstitutivnog naroda da bi se izvršio izbor svih delegata za odgovarajući klub u Vijeću naroda. Zakon propisuje da se tada bira dodatni broj delegata iz posebnog kluba koji se formira od svih odbornika pripadnika tog naroda u skupštinama opština u Republici Srpskoj. Drugim riječima, sistem je osmišljen tako da nijedna nacionalna grupa ne ostane bez mogućnosti da bude zastupljena, čak i kada je broj njenih poslanika u entitetskom parlamentu ograničen.
Ova odredba, iako tehnička na prvi pogled, ima široke političke posljedice. U situacijama kada su razlike između pojedinih klubova male, svaki glas postaje važan. Prema procjenama koje se pojavljuju u političkim izvorima, nakon dodatnog izbora delegata odnos snaga u Klubu Bošnjaka u Vijeću naroda RS mogao bi iznositi 4:4. Ipak, riječ je o procjeni, a ne o konačnom i potvrđenom ishodu, što dodatno doprinosi neizvjesnosti.
Zašto je odnos 4:4 politički osjetljiv
Naizgled jednaka podjela glasova u Klubu Bošnjaka mogla bi djelovati kao uravnotežen rezultat, ali u kontekstu ustavnih procedura upravo takav odnos može predstavljati prepreku ili alat za blokadu. Naime, promjena Ustava Republike Srpske ne zavisi samo od većine u Narodnoj skupštini, već i od većine u svakom nacionalnom klubu Vijeća naroda. To znači da za ustavne izmjene nije dovoljno imati podršku srpskih poslanika, nego je potrebna i potvrda predstavnika Bošnjaka, Hrvata i Ostalih.
U Ustavu Republike Srpske, član 135, precizno stoji da je promjena Ustava usvojena ako za nju glasa najmanje dvije trećine ukupnog broja narodnih poslanika i većina članova Vijeća naroda iz svakog konstitutivnog naroda i Ostalih. U političkom prevodu, to znači da bez jasne većine u svakom klubu nema ustavnih promjena. Zato je svaki mandat, pa i Šeranićev, dio šireg institucionalnog mozaika koji može odlučiti o uspjehu ili neuspjehu budućih inicijativa.
Ako bi Klub Bošnjaka bio podijeljen na pola, postizanje potrebne većine postalo bi veoma teško. U takvom scenariju, pojedinačni delegati mogli bi imati presudan utjecaj, a politički dogovori i pregovori dobili bi još veću težinu. Zbog toga se u javnosti i političkim analizama insistira na tome ko će popuniti mjesta i kako će ti ljudi glasati kada se na dnevni red stavi ustavna reforma.
Dodikove najave i širi planovi za ustavne promjene
Predsjednik SNSD-a Milorad Dodik već je neposredno nakon izbora najavio da će se krenuti u promjenu Ustava Republike Srpske. Prema njegovim izjavama, novi ustav bi trebao biti proglašen 9. januara, datuma koji je Ustavni sud BiH ranije ocijenio neustavnim kao dan entiteta. Takva najava dodatno je pojačala interes za odnose snaga u Vijeću naroda, jer je jasno da ustavne izmjene bez političke podrške u svim relevantnim klubovima ne mogu proći bez ozbiljnih tenzija.
Dodik je tvrdio da novi ustav treba biti moderniji, da treba uvažavati konstitutivnost naroda, ali i sprječavati, kako je rekao, zloupotrebe u funkcionisanju Republike Srpske. U isto vrijeme, njegove izjave izazvale su oštre reakcije u javnosti jer je govorio o tome da će entitet ubuduće koristiti kadrove Bošnjaka i Hrvata koje smatra stručnim i kvalifikovanim, uz ocjene da Bošnjaci navodno politički zavise od Sarajeva. Takav govor dodatno je produbio političke podjele i otvorio pitanje u kojem smjeru bi buduće ustavne reforme uopšte mogle ići.
Posebnu pažnju privukla je i njegova izjava o glavnom gradu Republike Srpske. Dodik je rekao da sadašnji ustavni tekst navodno apsurdno navodi Sarajevo kao glavni grad entiteta, te da bi Banja Luka trebala biti proglašena glavnim gradom Republike Srpske, dok bi Pale bile njen prijestolnica. Takva najava pokazuje da predstojeće promjene nisu samo tehničke prirode, nego zadiru u identitetska i simbolička pitanja koja imaju dubok politički odjek.
Političke posljedice koje nadilaze jedan mandat
Šeranićev prelazak u NSRS treba posmatrati u širem kontekstu odnosa među strankama, nacionalne zastupljenosti i institucionalnih procedura. Iako na prvi pogled izgleda kao uobičajena promjena funkcije, u stvarnosti je riječ o potezu koji može utjecati na sastav Vijeća naroda, na potencijalne blokade ustavnih izmjena i na ukupnu političku dinamiku u Republici Srpskoj. U sistemu u kojem su etnička zastupljenost i institucionalna ravnoteža dio samog ustavnog poretka, ovakve odluke nikada nisu samo administrativne.
Zbog toga će naredni period biti izuzetno važan za praćenje razvoja situacije. Od toga kako će se rasporediti mandati, ko će ući u klubove i kako će glasati delegati, zavisi mnogo više od jednog političkog mandata. U pitanju su budući odnosi vlasti i opozicije, mogućnost ustavnih promjena, ali i način na koji će se u praksi tumačiti i primjenjivati postojeći zakonski i ustavni mehanizmi u Republici Srpskoj.
