Pred sudom u Parizu otkrivena jeziva mreža koja je godinama iskorištavala maloljetnike iz porodica porijeklom iz Bosne i Hercegovine
U Parizu je započeo proces koji je potresao francusku javnost, ali i ponovo otvorio pitanje trgovine ljudima, kriminalnih mreža i brutalne eksploatacije djece u Evropi. Pred sudom se našlo šesnaest članova klana Hamidović, porodice porijeklom iz Bosne i Hercegovine, a optužbe protiv njih odnose se na period od 2022. do 2025. godine.
Prema navodima tužilaštva, riječ je o dobro organizovanom sistemu u kojem su maloljetnici, uglavnom djevojčice, bili prisiljavani na krađe i džeparenje na javnim mjestima s najvećim protokom ljudi, uključujući pariški metro, aerodrom Roissy i turističke zone poput Disneylanda.
Francuski list Le Parisien piše da je ovaj slučaj izazvao veliku pažnju ne samo zbog razmjera kriminalne aktivnosti, nego i zbog načina na koji su djeca bila tretirana kao sredstvo za ostvarivanje profita. Istražitelji tvrde da su maloljetnici bili pod stalnim pritiskom da ispunjavaju dnevne novčane kvote, a oni koji ne bi donijeli očekivani iznos bili su izloženi prijetnjama, udarcima i drugim oblicima zlostavljanja.
Ovakav obrazac ponašanja, upozoravaju tužioci, pokazuje da nije riječ o usputnim prekršajima, nego o sistematski vođenoj kriminalnoj strukturi.
Posebno zabrinjava činjenica da su članovi mreže, prema tvrdnjama istrage, birali upravo djecu i adolescente jer su računali na njihovu ranjivost, manju vidljivost u masi i činjenicu da francuski pravosudni sistem prema maloljetnicima primjenjuje posebna pravila. Takva taktika, kako navode istražitelji, nije bila slučajna.
Naprotiv, sve ukazuje na to da je kriminalna grupa vrlo dobro razumjela kako funkcionira javni prostor, ali i gdje su najlakše mete za džeparenje: u prepunim vagonima metroa, na prometnim aerodromskim terminalima i na turističkim atrakcijama gdje se ljudi opuštaju i manje paze na lične stvari.
Prema procjenama tužilaštva, ova mreža je kroz krađe i džeparenje ostvarila oko 15 miliona eura. To ukazuje na ogroman obim aktivnosti i na to da je riječ o dugoročnom i profitabilnom kriminalnom modelu, a ne o pojedinačnim incidentima. Novac je, prema navodima istrage, završavao kod odraslih članova mreže, dok su djeca ostajala bez ikakve stvarne zaštite, često u potpunoj zavisnosti od onih koji su ih iskorištavali.
Ovakve strukture se u međunarodnim analizama opisuju kao jedan od najopasnijih oblika organizovanog kriminala, jer spajaju eksploataciju djece, prisilu, prikrivanje tragova i finansijsko pranje novca.
Suđenje klanu Hamidović nije izolovan slučaj, već dio šire francuske istrage koja traje već duže vrijeme. U ranijoj fazi postupka, vođa grupe Roberto Hamidović osuđen je na osam godina zatvora i novčanu kaznu od 500.000 eura. Njegova supruga Lejla dobila je šest godina zatvora, što pokazuje da je pravosuđe već prepoznalo ozbiljnost optužbi i obrazac djelovanja ove porodice.
Sada se pred sudom nalazi još šesnaest optuženih, a terete se za trgovinu ljudima, zločinačko udruživanje i pranje novca stečenog krađama. Ako budu osuđeni, suočavaju se s vrlo teškim kaznama, a u određenim slučajevima moguće je i protjerivanje iz Francuske nakon izdržane zatvorske kazne.
Ovaj predmet dodatno dobija na težini jer otvara pitanja o zaštiti djece migranata, socijalnoj ranjivosti i ulozi institucija u ranom prepoznavanju eksploatacije. Francuski istražitelji navode da su neka od djece poticala iz porodica bez stabilne podrške, što ih je činilo posebno osjetljivima na manipulaciju.
Kada dijete nema sigurnost doma, školu koja reaguje i odrasle osobe koje mogu prijaviti nestanak ili zlostavljanje, ono postaje laka meta za mreže koje djeluju u sjeni. Upravo zato organizacije koje se bave zaštitom maloljetnika često upozoravaju da su siromaštvo, porodična nestabilnost i izolacija najvažniji faktori rizika za ovakve oblike kriminala.
Francusko pravosuđe posljednjih godina sve odlučnije reaguje na organizovane grupe koje djeluju na području velikih gradova i turističkih centara. U takvim postupcima sudovi ne tretiraju samo pojedinačne krađe, nego cijeli lanac odgovornosti: ko je davao naredbe, ko je prikupljao novac, ko je nadzirao djecu i ko je pokušao prikriti tragove.
Upravo zbog toga je i ovaj slučaj važan za širu evropsku javnost, jer pokazuje da se iza svakodnevnih sitnih krađa u metrou ili na ulici ponekad kriju mnogo ozbiljniji oblici iskorištavanja. Djeca u ovakvim sistemima nisu prestupnici, nego žrtve, i to je ključna poruka koju tužilaštvo želi naglasiti tokom procesa.
U javnosti se očekuje da će tokom suđenja biti izneseni i novi detalji o tome kako je mreža funkcionisala, ko je regrutovao maloljetnike i na koji su način članovi grupe koordinirali kretanje po Parizu i drugim lokacijama. Posebnu pažnju izaziva činjenica da su mete birane na mjestima na kojima se svakodnevno kreću hiljade ljudi, što znači da je kriminalna grupa djelovala s velikom dozom organizacije i lokalnog poznavanja terena.
Ako se optužbe potvrde, ovaj predmet mogao bi postati jedan od najozbiljnijih slučajeva eksploatacije maloljetnika pred francuskim sudovima u posljednjim godinama, ali i upozorenje da borba protiv trgovine ljudima zahtijeva međunarodnu saradnju, bržu zaštitu djece i strože nadzorne mehanizme.
