SPP pred novim političkim iskušenjem nakon izbora u Srbiji: koliko još vrijedi naslijeđe Muamera Zukorlića?
Stranka pravde i pomirenja (SPP), politički projekat koji je u javnosti godinama bio snažno vezan za ime rahmetli muftije Muamera Zukorlića, nakon posljednjih parlamentarnih izbora u Srbiji suočava se s pitanjem koje prevazilazi običnu izbornu statistiku. Riječ je o mnogo dubljoj temi: može li stranka, bez svog osnivača i najprepoznatljivijeg lica, zadržati isti nivo podrške među bošnjačkim biračima u Sandžaku i šire?
Prema dosad obrađenim rezultatima, lista koju je predvodio njegov sin Usame Zukorlić nije uspjela osigurati poslanički mandat, ali konačna raspodjela još nije završena, pa se politička priča i dalje ne može smatrati zatvorenom.
Muamer Zukorlić je tokom života imao rijedak spoj vjerskog autoriteta, javnog utjecaja i političke prepoznatljivosti. Za značajan broj Bošnjaka u Sandžaku on nije bio samo lider jedne stranke, nego simbol borbe za identitet, obrazovanje, zastupljenost i političku vidljivost. Njegova smrt 6. novembra 2021. godine ostavila je prazninu koju nije bilo jednostavno popuniti, ni u vjerskoj ni u političkoj sferi.
Prema nalazima nadležnih institucija, smrt je nastupila prirodnim putem, usljed pogoršanja teškog srčanog oboljenja, a nakon toga je rukovođenje strankom preuzeo Usame Zukorlić, koji je u julu 2022. izabran za predsjednika SPP-a.
Da je stranka nakon smrti osnivača ipak zadržala dio biračkog tijela, pokazali su izbori 2022. godine, kada je lista „Muftijin amanet – SPP“ osvojila više od 35.000 glasova. Taj rezultat je tada protumačen kao dokaz da političko naslijeđe Muamera Zukorlića još ima snagu i da je stranka uspjela zadržati emocionalnu i ideološku povezanost s velikim dijelom svog tradicionalnog biračkog korpusa. Međutim, već na izborima u decembru 2023.
godine vidjelo se da podrška nije neiscrpna: SPP je tada dobio 29.066 glasova i osvojio dva mandata, što je predstavljalo osjetan pad u odnosu na raniji period i signal da se biračko tijelo počinje raslojavati.
Najnoviji izborni ciklus pokazao je još izraženiji pad. Prema preliminarnim podacima Republičke izborne komisije Srbije, lista „Usame Zukorlić (SPP) – Pokret za ujedinjenje“ osvojila je 11.852 glasa, odnosno 0,28 posto ukupno obrađenih glasova na biračkim mjestima koja su do sada unesena u sistem. Na prvi pogled, taj rezultat djeluje kao ozbiljan politički udarac za stranku koja je u prethodnim izbornim ciklusima imala stabilnije nastupe i prepoznatljiviji javni profil.
Ipak, u izbornim procesima ovog tipa konačna slika se često ne formira odmah, posebno kada se čekaju i glasovi iz dijaspore, koji u određenim slučajevima mogu biti presudni za manjinske liste.
Upravo tu se otvara važan institucionalni detalj: SPP kao lista nacionalne manjine ne podliježe općem izbornom pragu od tri posto, već važe posebna pravila raspodjele mandata. To znači da se njen položaj ne može mehanički porediti s većinskim političkim strankama, jer i manji broj glasova u određenim okolnostima može biti dovoljan za osvajanje mjesta u Narodnoj skupštini Srbije. Prema računici koju je objavila sama stranka, u presjeku od 26.
oktobra nedostajalo je svega 132 glasa do mandata, što dodatno pokazuje koliko može biti tijesna borba na izborima za manjinske liste. Zbog toga se u ovom trenutku ne može govoriti o definitivnom porazu, iako su preliminarni trendovi za SPP nepovoljni.
Političko naslijeđe između emocije i realnosti
Poređenje između rezultata ostvarenih u vrijeme Muamera Zukorlića i onih koje sada bilježi Usame Zukorlić otvara i šire pitanje političkog nasljeđa. U prvoj fazi, stranka je imala snažan simbolički kapital: ime osnivača bilo je dovoljno prepoznatljivo da mobilizira birače, ali i da stranku predstavi kao političkog zastupnika interesa jedne zajednice koja je često osjećala da joj nedostaje adekvatna zastupljenost.
Nakon smrti Muamera Zukorlića, SPP je morao istovremeno graditi novi legitimitet i čuvati staru bazu, što je izuzetno zahtjevan zadatak za svaku političku organizaciju, a naročito za onu koja se oslanja na personalizovano liderstvo.
Usame Zukorlić je u tom procesu preuzeo težak teret očekivanja. Od njega se nije tražilo samo da vodi stranku, nego i da očuva emociju, simboliku i politički kontinuitet koji je vezan za ime njegovog oca. To je posebno osjetljivo u Sandžaku, gdje su identitet, lokalna politika, vjerski autoriteti i lični ugled često duboko isprepleteni.
Kada takav lider nestane iz javnog života, njegova stranka ne gubi samo glasove, nego i dio političke energije koja se teško nadoknađuje klasičnom kampanjom. Zato današnji rezultati SPP-a nisu samo pitanje matematike, nego i pitanje povjerenja, organizacije i sposobnosti da se ponovno izgradi politička priča koja će motivirati birače.
U širem političkom kontekstu Srbije, slabiji rezultat SPP-a može se posmatrati i kao znak promjena u ponašanju bošnjačkog biračkog tijela. Dio glasača moguće je preusmjerio podršku drugim političkim opcijama, dok su neki možda ostali kod kuće, razočarani ponudom i retorikom političkih aktera.
U manjinskim sredinama, gdje izborna izlaznost često ima presudan značaj, čak i nekoliko stotina glasova može odlučiti o tome hoće li neka stranka imati direktan glas u parlamentu ili će ostati bez njega. Zato i mala razlika između uspjeha i neuspjeha može imati dugoročne posljedice za politički utjecaj jedne organizacije.
Za SPP, eventualno osvajanje mandata ne bi značilo samo formalni povratak u Skupštinu Srbije, već i važnu psihološku pobjedu nakon perioda tokom kojeg je stranka suočena s padom podrške. S druge strane, ostanak bez mandata značio bi da bi prvi put nakon dužeg vremena politička organizacija koja je godinama bila prisutna na republičkom nivou ostala bez parlamentarne platforme.
To bi otvorilo i nova pitanja o pravcu u kojem će se stranka kretati, kako će obnoviti organizaciju na terenu i da li će uspjeti sačuvati status relevantnog političkog faktora među Bošnjacima u Srbiji.
Bez obzira na konačan ishod, jasno je da ovi izbori nisu samo tehničko pitanje mandata, nego i test dugoročnog održivog političkog modela. SPP sada mora pokazati da može funkcionirati i bez dominantne ličnosti koja je obilježila njene početke. Ako rezultati iz dijaspore i preostalih biračkih mjesta budu dovoljni, Usame Zukorlić će moći tvrditi da je stranka zadržala parlamentarni kontinuitet uprkos velikim izazovima.
Ako ne budu, pred rukovodstvom će se otvoriti ozbiljna rasprava o tome kako obnoviti povjerenje birača i vratiti snagu koju je SPP nekada imao pod vodstvom Muamera Zukorlića.
U svakom slučaju, politička borba oko jednog mandata danas je mnogo više od puke borbe za zastupljenost. Ona je i ogledalo promjena u sandžačkoj politici, pokazatelj koliko je teško naslijediti snažan liderstvo i podsjetnik da politički kapital, koliko god bio veliki, s vremenom može oslabiti ako se ne obnavlja novim idejama, novim povjerenjem i konkretnim rezultatima na terenu.
Upravo zato će konačni rezultati izbora biti važni ne samo za SPP, nego i za razumijevanje budućih odnosa snaga među bošnjačkim biračima u Srbiji.
