Dodik traži strože mjere za kladionice u Republici Srpskoj nakon posjete Beogradu
Predsjednik SNSD-a Milorad Dodik ponovo je otvorio temu koja godinama izaziva nezadovoljstvo građana u bh. entitetu Republika Srpska, ali i šire u Bosni i Hercegovini: širenje kladionica, slot-aparata i oglašavanja industrije igara na sreću.
Zanimljivo je da je njegov apel stigao svega dan nakon boravka u Beogradu, gdje je pružao podršku predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću u izbornom štabu, pa je politička javnost odmah primijetila da je riječ o novom zaokretu u dnevnom rasporedu lidera SNSD-a.
U objavi na društvenoj mreži X, Dodik je poručio da Vlada Republike Srpske treba odmah obustaviti otvaranje novih kladionica, kao i postavljanje automata u ugostiteljske objekte. Posebno je naglasio da bi trebalo uvesti i potpunu zabranu reklamiranja ove djelatnosti u javnim medijima i na društvenim mrežama.
Time je, barem na nivou retorike, stao na stranu onih koji već godinama upozoravaju da je tržište igara na sreću u ovom dijelu BiH previše rašireno i da ostavlja ozbiljne posljedice po porodice, mlade i lokalne zajednice.
“Naravno, svugdje u svijetu to postoji. Naša regulacija podrazumijeva da Vlada već od danas zabrani otvaranje novih salona i igara na sreću, aparata u drugim ugostiteljskim objektima i da se zabrani reklamiranje tih djelatnosti na bilo kojem javnom mediju”, naveo je Dodik, predstavljajući prijedlog kao hitnu i odlučnu mjeru.
Takva poruka je privukla pažnju jer dolazi od političara čija je stranka godinama upravljala institucijama u Republici Srpskoj, a upravo u tom periodu su kladionice i slični objekti postali gotovo sastavni dio urbanog i prigradskog pejzaža.
Temu koja godinama tinja političari često otvaraju tek kada postane korisna
Iako se Dodik sada obraća javnosti kao zagovornik strože kontrole sektora igara na sreću, činjenica je da su kladionice u Republici Srpskoj prisutne na gotovo svakom koraku: u centrima gradova, uz glavne saobraćajnice, u naseljima, pa čak i u blizini škola i drugih frekventnih mjesta. Upravo zbog toga mnogi građani s razlogom postavljaju pitanje zašto se o ovome govori tek povremeno, i to najčešće kada politički trenutak to zahtijeva.
Kritičari smatraju da se ovakvim porukama pokušava skrenuti pažnja javnosti s drugih, osjetljivijih političkih i ekonomskih tema.
U javnosti se već godinama vode rasprave o tome koliko kladionice i aparati za igre na sreću doprinose problemu ovisnosti, posebno među mladima i osobama u teškoj finansijskoj situaciji. Brojne porodice suočavaju se s dugovima, narušenim međuljudskim odnosima i psihološkim pritiscima koji prate kockanje, dok je reklamiranje ove industrije često agresivno i sveprisutno.
Upravo zato je pitanje regulacije mnogo šire od puke zabrane otvaranja novih objekata: ono uključuje poreznu politiku, izdavanje dozvola, kontrolu reklama, udaljenost od obrazovnih ustanova i nadzor nad radom postojećih prostora.
Uprkos glasnim izjavama, ostaje nejasno hoće li Dodikova objava rezultirati stvarnim institucionalnim potezima ili će se sve završiti na još jednoj političkoj poruci koja živi kratko koliko i jedan dnevni ciklus vijesti. Upravo tu leži ključni problem: u društvima u kojima se zakoni često najavljuju preko društvenih mreža, a ne kroz sistemske reforme, javnost teško može procijeniti šta je stvarna namjera, a šta medijski performans.
Ako bi Vlada Republike Srpske zaista krenula u restrikcije, to bi zahtijevalo detaljno pravno i fiskalno preispitivanje cijelog sektora, uključujući i postojeće ugovore, koncesije i poreske prihode.
Šira društvena dimenzija problema
Industrija igara na sreću u Bosni i Hercegovini, kao i u susjednim državama, već dugo je predmet sporova između državnih institucija, lokalnih zajednica, zdravstvenih stručnjaka i organizacija koje se bave zaštitom potrošača. Dok jedni tvrde da je riječ o legalnoj djelatnosti koja puni budžete i otvara radna mjesta, drugi upozoravaju da se iza tog argumenta često kriju mnogo veći društveni troškovi.
Ti troškovi obuhvataju liječenje ovisnosti, porodične probleme, nasilje u domaćinstvima, kao i dugoročne posljedice po mentalno zdravlje stanovništva.
Zbog toga svaka najava ograničavanja kladionica u javnosti izaziva snažne reakcije. Dio građana traži potpune zabrane ili barem drastično smanjenje broja objekata, dok drugi upozoravaju da bi preoštre mjere mogle samo premjestiti poslovanje u sivu zonu.
U tom smislu, Dodikova poruka se može posmatrati i kao priznanje da je problem stvaran, ali i kao test političkog raspoloženja birača koji su sve glasniji kada je riječ o pretjeranom utjecaju industrije igara na sreću u svakodnevnom životu.
Posebno je osjetljivo pitanje reklamiranja. U mnogim zemljama Evrope reklame za kladionice već su ograničene ili strogo regulisane, naročito u terminima kada televizijski program prate djeca i maloljetnici. Ako bi se sličan model primijenio i u Republici Srpskoj, to bi značilo ozbiljan zaokret u javnoj politici i odnosu prema industriji koja se godinama predstavljala kao normalan dio zabave.
Međutim, za takav zaokret potrebna je dosljednost, a ne samo povremeni politički istupi.
Na kraju, najnoviji istup Milorada Dodika pokazuje koliko je politička scena u BiH i dalje podložna naglim tematskim zaokretima. Od podrške u izbornom štabu u Beogradu do zabrinutosti zbog kladionica u Republici Srpskoj, prošlo je tek nekoliko sati, ali je u međuvremenu otvoreno važno pitanje koje se tiče svakodnevnog života velikog broja ljudi.
Ostaje da se vidi hoće li ovaj put uslijediti konkretan zakonodavni potez ili će cijela priča ostati još jedna u nizu političkih poruka koje odjeknu glasno, ali ne proizvedu stvarne promjene.
