Nekim majkama njihova vlastita djeca mogu postati teret, koliko god to nevjerovatno zvučalo. Ova priča svjedoči o jednoj takvoj ženi, čija je odluka šokirala mnoge, ali i pokazala koliko je život nevjerovatno prilagodljiv i sposoban za oporavak.
Jedna narodna poslovica kaže da svako dijete nosi svoju sudbinu. Primjer za to je priča o Fadilu Hajdareviću iz Konjević Polja, čovjeku koji je uspio pronaći sreću iako je prošao kroz veoma težak život. Fadil, koji danas živi skromnim životom baveći se fizičkim poslovima, ponosan je na svoju porodicu i smatra da je sreća nešto što dolazi iznutra.
Fadil je imao teško djetinjstvo, ispunjeno traumama i nepravdom. Njegov otac je umro mlad, a majka se brzo preudala, ostavljajući Fadila, njegovog brata i sestru na milost i nemilost života. Njihova tetka, majčina sestra, preuzela je brigu o njima. Fadil se sjeća da ih je majka, kada su bili veoma mali, napustila bez trunke emocije, ostavivši ih u snijegu da bi započela novi život.
“Ja sam imao dvije godine, brat par mjeseci, a sestra četiri godine. Tetka nas je othranila. Majka nas nikad nije došla vidjeti, niti se raspitala za nas. Bio je to težak život, ali božija volja. Zadovoljan sam s tim,” kaže Fadil.
Bez majčine ljubavi i brige, Fadil i njegova braća i sestre morali su se oslanjati na svoju tetku i druge rođake. Majka ih nikada više nije kontaktirala niti pokazala interesovanje za njihovo dobrostanje. Kada su došli svatovi po njihovu majku, djeca su instinktivno krenula za njom, ne shvatajući šta se dešava. Majka ih je tada hladnokrvno ostavila u snijegu i otišla sa svatovima.
Što se tiče Fadilove braće i sestara, svaki od njih je pronašao svoj put u životu. Fadilova sestra se udala blizu Zvornika i osnovala porodicu. Brat je završio srednju školu u Bratuncu i kao mladić otišao u Vojvodinu, gdje se zaposlio, oženio i nedavno otišao u penziju. Sva trojica djece, iako su ostavljena i zanemarena, uspjela su se snaći i izgraditi svoje živote.
Danas Fadil živi sa suprugom u Konjević Polju, bavi se poljoprivredom i uzgaja ovce. Njihova djeca žive u inostranstvu, sretni su i povremeno posjećuju roditelje, dok Fadil i njegova supruga povremeno putuju da bi vidjeli unuke koje s nestrpljenjem iščekuju.
Fadilov život možda nije bajka, ali on je zadovoljan i sretan. Njegova priča svjedoči o snazi ljudskog duha i sposobnosti da se prevaziđu najteže prepreke. Sretni trenutci s porodicom, uprkos teškim trenucima iz djetinjstva, donose mu ispunjenje i radost.
