Slike su vlastite simbolične AI ilustracije džamijskog prostora i istraživačkih dokumenata. Nisu fotografije porušenih objekata niti promocije.
Od 248 džamija koje su u Bosanskoj krajini postojale 1991. godine, njih 208 bilo je potpuno uništeno ili oštećeno tokom rata, prema istraživanju predstavljenom u knjizi „Tragovi rušenja“. To je jedan od ključnih podataka djela Muje Begića i Davora Midžića, promovisanog u četvrtak, 22. oktobra, u sarajevskom Gazi Husrev-begovom hamamu.
Knjiga nosi podnaslov „Porušene i oštećene džamije u Bosanskoj krajini 1992–1995. godine i njihova obnova“. Podatak o 208 objekata obuhvata i uništene i oštećene džamije; ne znači da je svih 208 potpuno srušeno. Upravo takvo pažljivo razlikovanje važno je kada se govori o razmjerama ratnog razaranja.
Sačuvati trag i rušenja i obnove
Prema izvještaju agencije MINA, na promociji je istaknuto da rad prati i stradanje imama, drugih vjerskih objekata i imovine Islamske zajednice. Begić je govorio o višegodišnjem prikupljanju podataka, organiziranom uništavanju objekata, upotrebi eksploziva i devastaciji mezarja. Posebno je naglasio ulogu džematlija, imama i muftija u poslijeratnoj obnovi.
U istom izvještaju najavljeno je da će istraživačka građa biti uvakufljena i ustupljena Gazi Husrev-begovoj biblioteci radi budućeg istraživanja. To je važna najava o dostupnosti materijala, a ne potvrda da je sva građa već predata i obrađena. Smisao takvog čuvanja jeste da dokumentovanje ne završi jednim javnim predstavljanjem.
Istraživanje iz više vrsta izvora
Univerzitet u Sarajevu je u najavi promocije od 20. oktobra naveo da je izdavač Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava. Istraživanje obuhvata period od 1992. do kraja 1995. godine i proces kasnije obnove. Zasnovano je na arhivskoj građi, terenskom radu, svjedočenjima, stručnoj literaturi, izvještajima sudskih vještaka i fotografskoj dokumentaciji.
Takva kombinacija izvora omogućava sagledavanje više slojeva iste priče: šta je postojalo prije rata, kako je objekat stradao i šta se s njim događalo poslije. Univerzitetska najava posebno spominje historijski, demografski i društveno-politički kontekst područja. Time istraživanje prevazilazi samo popis građevina i usmjerava pažnju na zajednice kojima su one pripadale.
Promociju su, uz Institut, organizirali Bošnjački institut – Fondacija Adila Zulfikarpašića i Uprava za vanjske poslove i dijasporu Rijaseta Islamske zajednice. U razgovoru o knjizi učestvovali su Muamer Džananović, Muhamed Jusić, Amir Duranović i Jasmin Medić, uz moderiranje Medine Mehmedović-Mulalić. Susret je povezao istraživačke i vjerske ustanove koje se bave ovim naslijeđem.
Bihaćka izložba kao ranije poglavlje projekta
Rad je javnosti približen i prije sarajevske promocije. Muftijstvo bihaćko objavilo je da je 7. maja 2026, povodom Dana džamija, u Bihaću otvorena izložba „Tragovi rušenja“. Na panoima su uz porušene objekte prikazane i fotografije obnovljenih džamija. Autori izložbe bili su Mujo Begić, Davor Midžić i Nihad Maslak.
Prema tom ranijem izvještaju, obilazak šesnaest gradova donio je više od pet hiljada prikupljenih i napravljenih fotografija, uz arhivsku dokumentaciju i razgovore sa svjedocima. Knjiga je tada bila najavljena kao izdanje u pripremi. Majska izložba zato je zaseban događaj u razvoju projekta, a ne nova aktivnost održana ovih dana.
Na otvaranju su govorili bihaćki muftija hafiz Mehmed-ef. Kudić i banjalučki muftija Ismail-ef. Smajlović. Njihova obraćanja povezivala su džamiju s pripadnošću, povratkom i kontinuitetom zajednice. Fotografije obnovljenih objekata dale su tom razgovoru i drugu stranu: uz dokument o uništavanju, svjedočanstvo o ljudima koji su ponovo gradili.
Dokument umjesto zaborava
Vrijednost ovakvog istraživanja može se prepoznati u tome što rasuta sjećanja povezuje s provjerljivim tragovima. Porodično svjedočenje, arhivski zapis i fotografija ne odgovaraju na isto pitanje, ali zajedno mogu pomoći preciznijem razumijevanju prošlosti. Za nove generacije posebno je važno znati odakle dolazi određeni podatak i šta tačno obuhvata.
Obnovljena džamija ne briše činjenicu da je prethodno bila uništena ili oštećena. Istovremeno, priča o rušenju ostaje nepotpuna ako se izostave povratak, rad i odricanje ljudi koji su je obnovili. „Tragovi rušenja“ ta dva iskustva stavlja u isti istraživački okvir: stradanje se dokumentuje, a napor zajednica da nastave život ostaje vidljiv.
Izvor: MINA, Raport, Univerzitet u Sarajevu, Muftijstvo bihaćko
