Lobiranje, diplomatija i borba za percepciju Bosne i Hercegovine u Washingtonu
U vremenu kada se međunarodni odnosi sve češće vode kroz medijske kampanje, lobističke mreže i političke poruke upućene preko utjecajnih krugova, Bosna i Hercegovina ponovo se našla u središtu pažnje američke javnosti. Razlog nije samo unutrašnja politička dinamika u zemlji, nego i intenzivno lobiranje koje je, prema ocjenama stručnjaka i novinara, postalo jedno od ključnih sredstava političke borbe oko budućnosti države.
Tema je naročito došla u fokus nakon emisije Plenum FTV-a, u kojoj su govorili novinar Ivica Puljić i profesor međunarodnih odnosa Emir Hadžikadunić.
Njihovi stavovi, iako različiti u nijansama, približavaju istu suštinu: lobiranje može biti legitimno sredstvo političkog djelovanja, ali postaje problem kada se koristi za podrivanje ustavnog poretka ili za promociju secesionističkih ciljeva. Upravo zato, rasprava o aktivnostima Milorada Dodika i njegovih saradnika u Sjedinjenim Američkim Državama više nije samo pitanje političkog utjecaja, nego i pravnog, diplomatskog i sigurnosnog interesa za Bosnu i Hercegovinu.
U pitanju je borba za interpretaciju stvarnosti: ko je Bosna i Hercegovina, kako se predstavlja američkoj javnosti i ko ima pravo govoriti u njeno ime.
Ivica Puljić je u razgovoru upozorio da su Dodikove lobističke aktivnosti u SAD-u prešle granicu običnog političkog marketinga i postale predmet ozbiljne pažnje američkih medija. Prema njegovim riječima, upravo je to prilika koju Bosna i Hercegovina mora iskoristiti, jer je veliki dio američke javnosti i dalje nedovoljno upoznat s kompleksnim odnosima unutar zemlje.
Puljić smatra da se posebno mora insistirati na vezama Dodika i njegovog političkog okruženja s Rusijom, ali i na činjenici da su američke institucije više puta prepoznale štetnost njegovih poteza. U svijetu gdje percepcija često prethodi politici, ko bolje objasni činjenice, taj može lakše utjecati na odluke.
Posebno je kritičan bio prema ponašanju institucija Bosne i Hercegovine, naročito ambasade u Washingtonu. Po njegovom mišljenju, reakcija bh. diplomacije na medijska otkrića o Dodikovom lobiranju morala je biti brža, snažnija i vidljivija. Umjesto tišine, tvrdi Puljić, trebalo je organizovati konferencije za medije, plasirati argumente i koristiti američki interes za temu sukoba interesa, ruskog utjecaja i političke korupcije.
On je upozorio da američka javnost posebno reaguje kada se pokaže da su pojedini politički akteri povezani s netransparentnim mrežama utjecaja, te da bi upravo takav pristup mogao otvoriti prostor za Bosnu i Hercegovinu u američkom političkom diskursu.
Jedna od važnih tema koju je Puljić istakao odnosi se na budućnost međunarodnog prisustva u BiH, prije svega OHR-a i EUFOR-a. Kako je naveo, predstojeće odluke u Ujedinjenim narodima i u američkoj administraciji mogle bi pokazati koliko je Washington još uvijek spreman podržavati sigurnosni okvir u Bosni i Hercegovini.
Posebno je naglasio da će pitanje produženja mandata EUFOR-a biti ključno, jer je to, prema njegovom mišljenju, test odnosa SAD-a prema stabilnosti regiona. Uz to, ukazao je i na činjenicu da Dodik preko svojih lobista nastoji utjecati na atmosferu oko međunarodnih misija, što dodatno povećava značaj diplomatskog odgovora Sarajeva.
S druge strane, Emir Hadžikadunić ponudio je širi institucionalni i pravni okvir za razumijevanje cijele priče. On je naglasio da Bosna i Hercegovina posljednjih sedmica dobija neobično veliku pažnju vodećih američkih medija, što je ocijenio kao važan trenutak koji ne treba protraćiti.
Prema njegovom mišljenju, problem nije u tome što entiteti imaju predstavništva ili pokušavaju lobirati za ekonomske i kulturne interese; to je praksa koja postoji i u drugim dijelovima svijeta. Međutim, sporna postaje ona tačka kada se lobiranje pretvori u otvoreno zagovaranje secesionizma, raspada države ili djelovanja protiv Ustava BiH.
Hadžikadunić je zato posebno upozorio da se ne smije potcjenjivati pravni aspekt takvih aktivnosti. Ako postoje indicije da su određene lobističke operacije kršile zakone u BiH, ali i u drugim državama, uključujući Austriju i SAD, onda, kako je rekao, treba razmotriti mogućnost pravnog djelovanja i van granica Bosne i Hercegovine.
U tom kontekstu, njegova ocjena je jasna: nije dovoljno samo politički reagovati, nego treba razmotriti i pravne mehanizme, jer se međunarodni utjecaj sve više vodi kroz zakonske propise, registracije lobista, finansijske tokove i odgovornost za izgovorene i potpisane obaveze.
Govoreći o samom Miloradu Dodiku, Hadžikadunić je rekao da ga ne treba potcjenjivati, bez obzira na to što mu se institucionalna moć u jednom trenutku može činiti ograničenom. Po njegovoj analizi, Dodik je dobro razumio način na koji funkcioniše transakcijska politika Donalda Trumpa i njegovog užeg kruga, zbog čega je uspio da se predstavi kao politički akter koji nudi jednostavne narative za složene probleme.
Ipak, Hadžikadunić je naglasio da takvo lobiranje može eventualno utjecati na pojedinačne odluke ili kratkoročne političke signale, ali ne i promijeniti strateški odnos Sjedinjenih Država prema Bosni i Hercegovini. Prema njegovim riječima, američka podrška osnovnim principima državnosti BiH ostaje čvrsta, bez obzira na promjene administracija.
U tom dijelu razgovora otvoreno je i pitanje američke unutrašnje politike. Oba sagovornika podsjetila su da se Bosna i Hercegovina često posmatra kroz prizmu američkih izbora, odnosa između republikanaca i demokrata, te sukoba unutar samog State Departmenta i Kongresa. Puljić je upozorio da Dodik ima određenu podršku među pojedincima bliskim administraciji, ali da je znatno slabiji u Kongresu.
Hadžikadunić je dodao da lobistički napori nisu uspjeli promijeniti stavove većine američkih političara koji su tradicionalno prijateljski nastrojeni prema BiH. To znači da je zadatak bh. diplomatije prije svega da te postojeće veze održava, obnavlja i proširuje, jer prijateljstva u američkoj politici ne opstaju sama od sebe.
Važan dio rasprave odnosio se i na razliku između različitih lobističkih strategija koje koriste politički akteri iz Bosne i Hercegovine. Puljić je napravio kontrast između Dodikovog pristupa i pristupa Dragana Čovića, tvrdeći da se u pojedinim slučajevima kod Dodika lobiranje koristi za promociju ideje nezavisnosti Republike Srpske, dok se kod Čovića naglašava pitanje konstitutivnosti naroda i teritorijalnog integriteta Bosne i Hercegovine.
Bez obzira na razlike, oba primjera pokazuju da se politička borba više ne vodi samo u domaćim institucijama, nego i u stranim prijestolnicama, gdje se stvara slika o Bosni i Hercegovini kao državi u trajnom prijeporu. Upravo ta slika može utjecati na odluke o sankcijama, međunarodnom prisustvu i diplomatskim prioritetima.
Istovremeno, Puljić je upozorio da Bosna i Hercegovina u prethodnim godinama nije dovoljno koristila potencijal svoje dijaspore u Sjedinjenim Državama. Prema njegovom mišljenju, upravo je dijaspora mogla biti važan oslonac za profesionalno lobiranje, ali to zahtijeva organizaciju, kontinuitet i institucionalnu podršku. Bez toga, kako je rekao, i najbolji argumenti ostaju nedovoljno čujni. Slično tome, Hadžikadunić je naglasio da je komunikacija između bh.
državnih institucija i službene Amerike daleko važnija od improvizovanih kampanja koje ne proizlaze iz državne strategije. Drugim riječima, bez ozbiljne diplomatije nema ozbiljnog političkog utjecaja.
Na kraju, oba sagovornika su se vratila na šire pitanje političke odgovornosti i historijskog pamćenja. Puljić je istakao da je važno u američkoj javnosti stalno podsjećati na činjenicu da su institucije SAD-a priznale genocid u Srebrenici, jer negiranje te istine nije samo moralni nego i politički problem.
Hadžikadunić je dodao da se Bosna i Hercegovina ne smije oslanjati na tuđu dobru volju, nego mora sama graditi kapacitete za djelovanje na međunarodnoj sceni. U tom smislu, priča o lobiranju nije samo priča o jednoj političkoj kampanji, nego o pitanju državne zrelosti, institucionalne discipline i sposobnosti da se zaštiti vlastiti ustavni poredak u svijetu koji sve manje prašta pasivnost.
Ova tema, dakle, nadilazi dnevnu politiku. Ona otvara pitanje kako Bosna i Hercegovina može odgovoriti na sofisticirane oblike političkog utjecaja, kako može zaštititi svoje institucije i kako može u svijetu koji se brzo mijenja izgraditi stabilan, vjerodostojan i profesionalan glas.
U tom smislu, rasprava u emisiji Plenum nije bila samo analiza događaja iz Washingtona, nego i podsjetnik da je borba za Bosnu i Hercegovinu istovremeno borba za istinu, zakonitost i međunarodno razumijevanje njene stvarnosti.
