Austrija mijenja sistem socijalne pomoći: stroža pravila, jedinstveni iznosi i veća kontrola za nove korisnike
Austrijska vlada priprema jednu od značajnijih izmjena u oblasti socijalne pomoći posljednjih godina, a predložene promjene već izazivaju ozbiljne političke rasprave širom zemlje. Plan je da se sistem dodatno ujednači na saveznoj razini, ali i da se pooštre uslovi za ostvarivanje prava na novčanu podršku, posebno za osobe koje do sada nisu imale uplate u austrijski sistem socijalnog osiguranja.
Prema najavama, upravo ta grupa bi mogla biti obavezna da prvo prođe period čekanja od četiri do pet mjeseci prije nego što dobije pravo na pomoć.
Riječ je o reformi koja ne dira samo iznose naknada, nego i samu filozofiju socijalne politike. Vlada želi jasnije povezati primanje pomoći s integracijom, učenjem njemačkog jezika i spremnošću za rad. Time se, kako tvrde zagovornici reforme, želi spriječiti dugoročno oslanjanje na državni budžet bez aktivnog uključivanja u društvo i tržište rada.
S druge strane, kritičari upozoravaju da bi takav pristup mogao dodatno otežati položaj najranjivijih, posebno porodica s djecom i novopridošlih stanovnika koji tek pokušavaju pronaći stabilno mjesto u austrijskom društvu.
Jedinstveni osnovni iznos od 860 eura, ali uz mogućnost dodataka
Prema nacrtu koji se priprema na saveznoj razini, samci bi ubuduće mogli imati pravo na jedinstveni osnovni iznos od 860 eura širom Austrije. To znači da bi se pokušalo smanjiti postojeće razlike između saveznih pokrajina, koje danas često imaju različite modele i drugačiju praksu isplate pomoći. Za dio korisnika to bi moglo značiti više pravne sigurnosti i manje administrativnih nejasnoća, ali reforma predviđa i nove filtere.
Osobe koje prođu integracijske mjere i pokažu da su spremne za rad mogle bi ostvariti dodatke koji ukupni iznos podižu do 1.230 eura. Ipak, još nije precizirano pod kojim će se tačno uslovima ovi dodaci isplaćivati. To ostavlja prostor za tumačenja, ali i za nove političke sporove, jer će konačni zakon morati definirati šta se smatra uspješnom integracijom, ko će to provjeravati i kako će se ocjenjivati spremnost za zaposlenje.
Porodične naknade: novi model donosi niže iznose za veće domaćinstvo
Jedan od najosjetljivijih dijelova reforme odnosi se na porodice s djecom. Vlada planira novi model po kojem bi se iznosi pomoći po djetetu smanjivali kako raste broj djece u domaćinstvu. Iako se ovakav pristup obrazlaže fiskalnom održivošću i većom “pravednošću” sistema, mnogi upozoravaju da porodice s više djece najčešće imaju i najveće troškove, pa bi smanjenje po djetetu moglo dodatno opteretiti njihov budžet.
Prema do sada objavljenim okvirima, za jedno dijete predviđen je iznos do 307 eura. Kod dvoje djece predviđa se najmanje 246 eura po djetetu, odnosno ukupno 492 eura. Za troje djece navodi se iznos od 184 eura po djetetu, dok bi za četvero djece bilo predviđeno 154 eura po djetetu, odnosno ukupno 616 eura. Od petog djeteta nadalje, iznos bi mogao iznositi 148 eura po djetetu, što bi za petero djece ukupno dalo 740 eura.
Međutim, u javno objavljenim informacijama primijećena je i određena neusklađenost u računanju, posebno kada je riječ o porodicama s troje djece. Ako bi se za troje djece doista isplaćivalo 184 eura po djetetu, ukupan iznos bi matematički bio 552 eura, a ne 372 eura kako se u pojedinim navodima spominje. Zbog toga će konačan odgovor o stvarnim iznosima biti moguć tek nakon što se objavi pun tekst zakonskih odredbi i provedbenih pravila.
Beč, Štajerska i druge pokrajine već sada izražavaju otpor
Reforma je već otvorila politički sukob između savezne vlade i pojedinih pokrajina. Posebno osjetljive reakcije dolaze iz sredina kojima upravlja SPÖ, a Beč je među prvima upozorio na problem planiranog povezivanja socijalne pomoći s obaveznim kursevima njemačkog jezika i integracijskim programima. Gradske vlasti tvrde da trenutno jednostavno nema dovoljno dostupnih kurseva za sve koji bi ih morali pohađati, što bi u praksi moglo dovesti do zastoja, gužvi i administrativnih komplikacija.
Kritike stižu i iz Štajerske, gdje pokrajinski vijećnik za socijalna pitanja iz FPÖ-a, Hannes Amesbauer, optužuje saveznu vlast da pokušava centralizirati odluke i oduzeti pokrajinama dio nadležnosti. S druge strane, predsjednik kluba zastupnika ÖVP-a Ernst Gödl poručuje da bi Amesbauer zapravo trebao biti zadovoljan jer se socijalna pomoć napokon pokušava urediti jednako za cijelu Austriju.
Ovaj politički sukob pokazuje koliko je pitanje socijalne pomoći u Austriji više od tehničke reforme – ono je i pitanje ideologije, federalne ravnoteže i odnosa prema migrantima i radno sposobnom stanovništvu.
Najspornija tačka: period čekanja za one bez uplata u sistem
Najosjetljivija mjera odnosi se na osobe koje do sada nisu uplaćivale u austrijski sistem socijalne zaštite. Za njih se razmatra obavezni period čekanja od četiri do pet mjeseci prije nego što mogu ostvariti pravo na socijalnu pomoć.
Time bi se značajno promijenila pravila za one koji tek ulaze u sistem, bilo da se radi o novim doseljenicima, osobama koje su ostale bez posla ili ljudima koji zbog različitih okolnosti nisu imali dovoljan staž uplata.
Zagovornici ovakvog modela tvrde da on smanjuje pritisak na budžet i motivira ljude da što prije traže zaposlenje. Međutim, protivnici upozoravaju da bi period čekanja mogao pogoditi upravo one koji su već u teškoj životnoj situaciji i koji bez pomoći ne mogu pokriti osnovne troškove stanovanja, hrane i režija. U praksi, pitanje nije samo koliko će pomoć biti visoka, nego i koliko dugo će ljudi morati čekati na nju.
Nacrti zakona tek ulaze u javnu raspravu
Prema najavama, nacrt reforme trebao bi vrlo brzo biti upućen u postupak javne rasprave, a tek nakon toga bit će jasnije koje će prijedloge vlada zadržati, a koje eventualno ublažiti.
Tekst zakona koji će biti na stolu u konsultacijama mogao bi donijeti dodatna pojašnjenja o tome kako će se računati naknade, ko će imati pravo na dodatke i na koji način će se pratiti ispunjavanje obaveza vezanih za integraciju i radnu aktivnost.
Za građane koji zavise od socijalne pomoći, ovaj proces je od izuzetne važnosti jer će upravo on odrediti njihovu svakodnevicu u narednim godinama. Pitanja nisu mala: koliko novca će dobiti, pod kojim uslovima, da li će morati pohađati dodatne kurseve i koliko dugo će čekati na prvi isplatu. Sve dok zakon ne bude precizno usvojen, ostaje mnogo neizvjesnosti i prostor za različita tumačenja.
Ova austrijska reforma pokazuje širi evropski trend u kojem se socijalna politika sve više vezuje za obaveze, provjere i uslove, a sve manje posmatra isključivo kao zaštitna mreža. Zato će naredne sedmice, kada nacrt uđe u proceduru, biti važno pratiti ne samo sadržaj zakona nego i reakcije javnosti, pokrajina, socijalnih službi i organizacija koje rade s najugroženijima.
Ishod bi mogao oblikovati ne samo sistem pomoći, nego i odnos Austrije prema integraciji, radu i socijalnoj solidarnosti u cjelini.
