HDZ BiH cilja na novu raspodjelu resora: diplomatija i odbrana u fokusu pregovora o vlasti
Formiranje nove državne vlasti u Bosni i Hercegovini ponovo je otvorilo pitanje raspodjele najvažnijih resora, a među njima posebno mjesto zauzimaju Ministarstvo vanjskih poslova i Ministarstvo odbrane. U političkim kuloarima već se govori da bi upravo ove dvije institucije mogle postati centralna tačka pregovora unutar nove većine, pri čemu se kao jedan od glavnih aktera izdvaja HDZ BiH i njegov lider Dragan Čović.
Takav razvoj događaja ne bi predstavljao samo tehničku promjenu kadrova, nego bi mogao imati šire posljedice na način na koji BiH komunicira sa svijetom i gradi svoje međunarodne prioritete.
U dosadašnjoj praksi, hrvatski politički kadar u Bosni i Hercegovini rijetko je dobijao priliku da vodi vanjsku politiku države. U poslijeratnom periodu, taj resor je u rukama hrvatskog ministra bio svega jednom, i to 1997. godine, kada je funkciju obnašao Jadranko Prlić. Zbog kasnijih sudskih presuda i njegovog statusa u javnosti, taj mandat i danas izaziva kontroverze.
Upravo zato se svako novo spominjanje hrvatskog kadra u vrhu diplomatije posmatra kroz prizmu istorijskog kontinuiteta, ali i političkih ambicija koje bi mogle promijeniti ustaljenu ravnotežu u institucijama Bosne i Hercegovine.
Nezvanične najave iz HDZ-a BiH, zajedno s obaveznom rotacijom na čelu Vijeća ministara, dodatno su podgrijale spekulacije da bi ovaj put upravo hrvatski predstavnici mogli preuzeti ključnu ulogu u vođenju vanjskih poslova. Za dio hrvatskog političkog spektra takav ishod predstavljao bi priliku da se Bosna i Hercegovina jasnije pozicionira prema evroatlantskim integracijama.
Zagovornici tog pristupa tvrde da bi kadrovi koji se snažno zalažu za zapadni kurs mogli ubrzati procese približavanja Evropskoj uniji i NATO savezu, te smanjiti unutrašnje političke blokade koje godinama usporavaju reformski put zemlje.
Istovremeno, ovakve tvrdnje nisu lišene političkih podjela. U javnom prostoru često se vodi rasprava o tome koliko su pojedine stranke i njihovi kadrovi dosljedni proevropskom kursu, a koliko ostavljaju prostor za uticaj različitih vanjskih centara moći. Kritičari upozoravaju da se bosanskohercegovačka diplomatija prečesto koristi kao poligon za unutrašnja politička nadmetanja, umjesto kao instrument za dosljedno zastupanje državnih interesa.
S druge strane, HDZ BiH i njemu bliski krugovi insistiraju na tome da bi njihovo preuzimanje diplomacije značilo veću institucionalnu disciplinu, jasniju komunikaciju s partnerima i snažnije predstavljanje hrvatskog naroda unutar zajedničke državne arhitekture.
Prema informacijama koje se sve glasnije pojavljuju u političkim analizama, Čović bi u novom rasporedu vlasti mogao tražiti i širi institucionalni paket, uključujući ne samo diplomatiju nego i resor odbrane. Kao potencijalni kandidat za šefa bh. diplomatije spominje se Josip Brkić, dok bi za ministra odbrane mogao biti predložen Slaven Galić.
Takva raspodjela bi značila značajan zaokret u odnosu na ranije prioritete HDZ-a BiH, koji je u proteklim pregovaračkim ciklusima često više insistirao na pravosuđu i finansijama. Sada se, međutim, čini da stranka teži resorima koji imaju direktan uticaj na međunarodnu percepciju države i na sigurnosnu arhitekturu unutar zemlje.
Ova promjena strategije nije bez presedana. HDZ BiH je već imao svoje kadrove na čelu odbrane na državnom nivou. Podsjetimo, ministrica Marina Pendeš je ovu funkciju obavljala u periodu od 2015. do 2019. godine, dok je prvi ministar odbrane nakon sticanja nezavisnosti BiH bio Jerko Doko, također kadar te stranke.
To pokazuje da HDZ BiH ima iskustvo u upravljanju tim osjetljivim sektorom, ali i da svaka nova raspodjela vlasti otvara pitanje političke odgovornosti, kadrovske kompetencije i odnosa prema složenom ustavnom uređenju Bosne i Hercegovine.
U diplomatskim krugovima posebno se prati mogući uticaj ovih promjena na odnose sa susjednim državama, kao i na odnose s Evropskom unijom, SAD-om i NATO partnerima. Ministarstvo vanjskih poslova u BiH nije samo administrativni aparat, nego jedan od ključnih kanala kroz koji država gradi svoju međunarodnu vjerodostojnost. Zato svaka promjena na njegovom čelu ima dalekosežne posljedice.
Ako bi HDZ BiH zaista preuzeo ovaj resor, očekivanja bi bila da nova garnitura ponudi aktivniju diplomatiju, više koordinacije s ostalim institucijama i jasniji nastup prema međunarodnim akterima. To uključuje i potrebu da se unutrašnje političke razlike ne prenose automatski na vanjsku politiku, koja bi trebala biti mnogo stabilnija i predvidljivija od domaćih stranačkih sukoba.
Posebnu pažnju privlači i to što bi preuzimanje diplomatije i odbrane moglo promijeniti odnose snaga unutar same državne vlasti. Ovi resori nisu samo simbolički važni, nego i praktično snažni, jer dodiruju pitanje sigurnosti, međunarodnih odnosa, vojnih prioriteta, partnerstava i strateške komunikacije.
U tom smislu, Čovićev potencijalni politički potez mnogi vide kao pokušaj da HDZ BiH zauzme poziciju iz koje može snažnije uticati na vanjskopolitički kurs zemlje i na njeno pozicioniranje u međunarodnim procesima. Za jedne, to je legitiman politički cilj; za druge, to je nastavak borbe za kontrolu nad institucijama koje bi trebale služiti svim građanima, a ne samo partijskim interesima.
U cijeloj priči ne treba zanemariti ni širi politički kontekst u kojem se BiH nalazi. Zemlja je već godinama suočena s blokadama, sporim reformama i stalnim preispitivanjem nadležnosti između državnog i entitetskih nivoa vlasti. U takvom okruženju, izbor ministara nije tek tehnička formalnost, nego signal o tome u kojem smjeru će se kretati politika države.
Ako HDZ BiH zaista dobije priliku da upravlja vanjskim poslovima i odbranom, pred novim kadrovima će stajati obaveza da dokažu kako te funkcije mogu koristiti za jačanje institucija, a ne za daljnje produbljivanje podjela. Upravo tu će se mjeriti njihova politička težina, ali i sposobnost da od diplomatskih i sigurnosnih resora naprave alat za stabilniju, ozbiljniju i međunarodno uvjerljiviju Bosnu i Hercegovinu.
